Mali rječnik o reljefu stijene za planinare i alpiniste

Stijena – strm, kamenit dio planine, kompaktna masa predstavlja izraziti prirodni goli zid bez vegetacije sa nagibom iznad 70 stupnjeva, koja po nagibu može biti okomita ili previjsna. Stijena može biti glatka, krušljiva, lomljiva, rastresita, ispucala, naprsla, sigasta itd.

Stijenje – skupina većih stijena koje se uzdižu nad dolinom

Krš – kameni blok, komad odvojen od stijene

Vrlet – raščlanjeno pobočje bez određenog oblika manjeg opsega od stijene

Greben – izduženje u stijeni sa obje strane oblikovano strmim bokovima

Ivica – krajnji dio, rub stijene

Brid – greben oštrog oblika koji se vertikalno pruža po stijeni

Stub – izbočina u stijeni koja se pruža od podnožja do gornjeg ruba stijene ograničen strmim stranama i izrazite visine

Rebro – vertikalna izbočina u stijeni između dvije jaruge

Toranj – veliki, uspravan i samostojeći oblik stijene koji strši u zraku

Prevjes –  svaka izbočina u stijeni sa nagibom većim od 90 stupnjeva

Polica – vodoravni pojas u vertikalnoj stijeni

Poličica, okrajak – vrlo uska polica ili izbočina

Terasa – široka nagnuta polica, često obrasla raslinjem

Balkon – nadsvođeni dio stijene

Lice – pločasta glatka površina stijene

Ljuska – kamena gromada najvećim dijelom odvojena od baze stijene u obliku ploče oslonjene na zid stijene

Trbuh – konveksna zaobljena izbočina u stijeni

Razdor – erozijom i odronjavanjem proširen prolaz kroz stijenu

Kamin – strmi, uski procjep u stijeni dostupan u raskoraku, ukoliko je šire od toga prelazi u korito, a uže u procjep

Damar – jedva primjetna pukotina u stijeni

Lijevak – strma žlijebasta forma u obliku lijevka

Kuloar – strmi prolaz između dvije okomite stijene koje se naglo ruše u dolinu

Prozor, okno – nadsvođeni prirodni otvor u stijeni koji omogućuje prolaz kroz stijenu

Igla, zub, prst, nos, rog, kuk – šiljate samostalne ili međusobno povezane kamene tvorevine

Skok, prag, stopa – strmi prijelazi u vertikalnim stijenama

 

Facebook komentari

komentara

Komentirajte