Planinarska etika – kako prepoznati pravog planinara ?

Planinarska etika nije nešto što shvaćamo kao nametnute nam propise i pravilnike. Ona je ugrađena u mentalni sklop svakog istinskog planinara. Planinarska etika predstavlja odraz odgovornog, humanog i solidarnog ponašanja planinara.  Danas, kada je planinarstvo postalo vrlo popularno među svim dobnim skupinama, zasigurno ne možemo reći da je svaki član planinarske organizacije planinar.

Planinar se ne postaje plaćanjem godišnje članarine u Planinarskom društvu kao što se planinarom ne prestaje biti ukoliko niste obnovili vašu člansku iskaznicu za tekuću kalendarsku godinu. Planinar se nadograđuje postepeno i kontinuirano razvijanjem svojih psiho-fizičkih iskustava i zrelosti, a te vrijednosti postepeno postaju neotuđivi dio osobnosti svakog pojedinog planinara. 

Današnjem omasovljavanju članstva planinarskih udruga doprinose individualci koji teže stjecanju novih znanja i vještina u osobnom razvoju, te izletnika i avanturista željnih druženja i aktivnog odmora u prirodi. Samo dio njih će postati i ostati pravi planinari.

Svaki pojedini član planinarske udruge ne razvije osjećaj pripadnosti svome matičnom Planinarskom društvu. Štoviše, ne postoji nikakva ograničavajuća okolnost da istovremeno budete član nekoliko planinarskih udruga koristeći benefite tog članstva.

Tijekom vaših izleta i boravka u prirodi često ćete sretati ljude u planinarskoj odjeći s planinarskom opremom. No, brendirana oprema i odjeća nije odraz nivoa planinarske svijesti. U planini zasigurno odjeća ne čini planinara! Planinarska etika je odraz nivoa planinarske svijesti, kako pojedinca tako i svake planinarske organizacije.

Planinarenje

Kako prepoznati pravog planinara?

Prilikom boravka u prirodi svi planinari se međusobno pozdravljaju srdačno i s poštovanjem. Osim toga, planinari pozdravljaju sve ljude koje sreću na svom putu bilo da se radi o mještanima, šumarima, lovcima ili izletnicima. Planinari njeguju odnose s gorštacima i lokalnim stanovnicima na područjima koja posjećuju i obilaze. Sasvim je prirodno pozdraviti nepoznatu osobu u prolazu, međusobno razmijeniti informacije, te pružiti bilo kakvu vrstu pomoći ako se ukaže potreba za time. To se zove solidarnost.

Prilikom mimoilaženja na uskim i strmim planinarskim stazama planinari koji se penju zaustavljaju se kako bi pozdravili i propustili planinare koji su u silasku s planine, čime im simbolično iskazuju poštovanje. Ovo je tipično ponašanje među planinarima. Na planini nikada nećete sresti planinara koji se nestrpljivo probija da prođe mimo vas dok ste u silasku.

Tempo hoda u planini prilagođava se tempu hodanja najsporijem članu grupe. Planinari nikad ne ostavljaju nikoga samog u planini i pobrinut će se za nemoćne i ozlijeđene makar to iziskivalo promjenu plana i odustajanje od vrha. U planini jači pomažu slabijima. Planinarstvo nije sportsko nadmetanje.

Tijekom svog boravka u prirodi planinari se najčešće kreću u tišini kako ne bi remetili život koji tamo obitava. Svjesni da su tamo samo gosti u tuđem domu, ne viču i ne galame plašeći i uznemiravajući životinje. Planinari istinski poštuju prirodu, te se ponašaju vrlo odgovorno u njoj. Ne trgaju i ne čupaju bilje, te ne šutiraju kamenje koje bi nekoga moglo ozbiljno ozlijediti u padu. Planinari najčešće koriste zviždaljke za međusobno dozivanje i komunikaciju u prirodi.

Planinari ne ostavljaju smeće u prirodi, te sve što su unijeli na svojim leđima isto tako iznesu iz nje. Ukoliko u prirodi nailazite na nepoželjne tragove civilizacije i ambalažni otpad, oni nisu uzrokovani prisustvom planinara već nesavjesnih i neodgovornih izletnika. Na izvorima, cisternama i u planinarskim domovima voda je dragocjeni resurs za sva živa bića te se koristi racionalno, ne rasipa se i ne zagađuje. Planinarske udruge educiraju svoje članove putem predavanja u planinarskim školama, a stariji i iskusniji planinari svojim ponašanjem, postupcima i praktičnim savjetima predstavljaju uzor i primjer. Tako manje iskusni planinari na terenu stječu iskustva i znanja koja se implementiraju u njihov karakter i odnos prema životu općenito.

Planinari se odgovorno ponašaju koristeći i održavajući planinarsku infrastrukturu i opremu, planinarska skloništa, putokaze, upisne knjige i žigove za opće dobro. Odgovorni planinari tijekom svog boravka u prirodi pokupe smeće na koje naiđu, popravljaju putokaze, uklanjaju debla, pripreme zalihe drva za sljedeće posjetitelje prije svog odlaska iz skloništa. Na zajedničkim planinarskim pohodima, planinari uvažavaju i poštuju odluke vodiča i kada im one nisu sasvim po volji. Svoje individualne želje odgoditi će za svoje individualne izlete. U planinarskim domovima i kućama poštuju Kućni red te su međusobno uviđavni i obzirni prema drugim planinarima koji se odmaraju u domu od napornih planinarskih pohoda. Planinari su izrazito društveni, ali nenametljivi i solidarni te se međusobno uvažavaju. To se zove planinarski duh.

Planinarenje

Istina je da danas baš svaka svjesno odgovorna osoba može postati pravi planinar, a najbolje predispozicije imaju izviđači koji su već u svojoj izviđačkoj organizaciji razvili odnos međusobne solidarnosti  i ljubavi prema prirodi.

Facebook komentari

komentara

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.