Zaravan Danakil je negostoljubiv dom vulkanskih vrhova Erta Ale. Najveći dio godine to je spržena ravnica prekrivana korom od soli. Ovdje se temperatura zraka penje i do 75 stupnjeva celzijusa.

Prije pomicanja Zemljine kore ova ravnica je bila ogranak Crvenog mora, no nakon podizanja gorja Danakil na sjeveru područje je ostalo odsječeno. Voda je vremenom isparila, a na bivšem morskom dnu ostao je sloj soli debeo čak 3 kilometara.

Najniža točka ravnice je plitko jezero Karum koje je ispunjeno rasoli sa mnogo minerala. Jezero Karum leži na 120 metara ispod razine mora. Kada se napuni padalinama prekriva površinu od 72 kilometara, a oko njega izbijaju vreli izvori uzrokovani rastaljenom lavom koja izvire iz središta Zemlje.

Unatoč nemogućim uvjetima, ovdje žive nomadska plemena Afari (Danakili). Na ovoj sprženoj zemlji oni preživljavaju baveći se stočarstvom i skupljanjem soli.

Afari su visoki, vitki i žilavi ljudi, a i žene su im lijepe i otmjene u svojim dugačkim smeđim suknjama. Muškarci nose togu, a ispod nje, oko bokova, bijelu pamučnu tkaninu naoružani dugačkim bodežima širokih oštrica i kopljem. Žene i djeca brinu se o stadima, a obitelji se često sele u potrazi za siromašnim pašnjacima.

Afari stoljećima žive od skupljanja soli iz jezera Karum na specifičan način. Oni pomoću štapova odvajaju i podižu debele kore od soli, te ih zatim oblikuju u opeke. Potom sol u opekama prenose devama na udaljena mjesta sjeverne i istočne Afrike.

Mnogi Afari se i danas bave poljoprivredom na isti način kako su to radili i njihovi djedovi, seleći se sa svojim stadima ovaca, koza i deva u potrazi za boljom ispašom.

Afari se uglavnom hrane samo mlijekom i mesom, pa duga sušna razdoblja nerijetko uzrokuju glad i umiranje njima i njihovim životinjama.