Bajkalsko jezero najdublje je jezero na svijetu i sadrži petinu ukupne količine slatke vode na Zemlji. Ovo sibirsko jezero jedno je od najstarijih na svijetu, a dubina mu je oko 1640 metara dok mu se obala u obliku polumjeseca proteže 2000 kilometara. U Bajkalsko jezero utječe 336 rijeka dok samo jedna rijeka istječe iz njega. Od 1800 životinjskih vrsta koje ovdje obitavaju gotovo tisuću su autohtone endemske vrste Bajkalskog jezera. Među njima žive srebrnosivi bajkalski tuljan i golomjanka (Comephoridae) riba koja umjesto ikre koti žive mladunce.

Uz dugu obalu Bajkalskog jezera razvilo se oko četrdesetak gradića. Stanovnici tih mjesta nekada su koristili vodu iz jezera za piće, ali danas je jezero onečišćeno otpadnim industrijskim vodama. Bez obzira na to, voda jezera je i dalje nevjerojatno bistra. Bajkalsko jezero je dobar dio godine zaleđeno, a nakon što se led otopi u svibnju pogled kroz vodu jezera dopire i do 40 metara dubine.

Hladna sibirska klima smrzava okolni krajolik jezera već u listopadu dok se najveći dio jezera smrzava tek u siječnju. Slojevi prozirnog leda znaju biti debeli ponegdje do jedan i pol metar. Dijelovi leda zadržavaju se do lipnja dok je u kolovozu idelano za kupanje. No, Bajkalsko jezero može biti opasno u svakom dijelu godine. Ponekad guste ljetne magle zaustave sav promet na jezeru. 

Foto: Аркадий Зарубин

Na Bajkalskom jezeru smjestio se jedan jedini otok – Olkhonu. Burjuti, narod koji ovdje živi, vjeruju da jezerom vladaju srditi bogovi, a glavni među njima, Burkham, boravi na jedinom bajkalskom otoku.

Od 1900.-1904. godine ogroman ledolomac Bajkal, težak 4000 tona koristio se za prijevoz vlakova transsibirske željeznice. Vlakovi bi se ukrcali na ledolomac koji bi ih prevezao na drugu obalu gdje bi zatim nastavili svoju transsibirsku vožnju po željezničkoj pruzi. 1904. godine završena je izgradnja zaobilazne željezničke pruge uz obalu jezera i ogromni ledolomac Bajkal izgubio je svoju prvobitnu funkciju.  

Izdvojena fotografija: Suicup