Stanislav Gilić: Korak do cilja
6. kolovoza 2018.Početak inicijacije
10. kolovoza 2018.Rijetko kada se vlasnici kućnih ljubimaca pitaju o međusobnoj ljubavi između njih i njihovog ljubimca na način koji govori o bezuvjetnosti te iste ljubavi, bezuvjetna ljubav, da li je to jedina prava ljubav?
Volite li vašeg kućnog ljubimca bezuvjetno ili uvjeti ipak postoje, naravno da uvjeti postoje, ne treba na to gledati kao na nešto negativno, to je jednostavno u ljudskoj prirodi, postavlja se pitanje da li je uvjetovana ljubav na primjer u prirodi jednog psa?
Krenimo od početka, pretpostavimo uobičajenu situaciju nabavke kućnog ljubimca, odlučili ste nabaviti štene iz bilo kojeg izvora i pretpostavimo pozitivnog razloga jer sve drugo ovu priču ruši iz temelja, bilo da ste štene uzeli iz šinteraja ili od nekog uzgajivača ili ste ga dobili kao dar, potpuno svejedno za ovu priču, štene je u vašem domu i počinje briga za odgoj psećeg mladunca.
Mnoštvo je situacija koje će se pojaviti u odgoju i odrastanju jednog psa koji živi s ljudima, ljudi postaju njegov čopor i on s vremenom otkriva svoju poziciju u mješovitom čoporu, relativno brzo shvaća kako se s njim bez obzira na protok vremena skoro pa uvijek postupa kao sa štenetom, znači zaštitnički od strane njegovih ljudi, situacija koja mu godi ali ga ujedno i ograničava u njegovoj prirodi i želji za dokazivanjem.
Psi su veoma prilagodljivi i prihvaćaju svoj status u čoporu, da li je to prirodni čopor, itekako je, bez obzira na činjenicu kako ga čine pas i čovjek te obitelj i pridruženi članovi čopora, bili oni ljudi ili psi ili neke druge vrste životinja.
Koliko god malo ili puno čovjek brinuo o svom psu, pas daleko više brine o svojim ljudima i drugim pridruženim članovima čopora, naravno u skladu sa svojim mogućnostima, naime postoji mnoštvo situacija koje opisuju odnos između psa i čovjeka, pas od čovjeka dobiva hranu, sklonište i naravno ljubav, tri stvari koje su mu u njegovom mješovitom čoporu neophodne za zdrav i stabilan život.
Divlji pas samotnjak, bez čovjeka i njegove ljubavi može živjeti ako ima hranu i ako si nađe sklonište, čini li ga to neosjetljivim na ljubav, ne, situacija bez ljubavi ne isključuje pseću izvanrednost u stvaranju empatijske ljubavi kada se za to ukaže prilika i u tom pogledu je potpuno sličan čovjeku.
Čuo sam nekoliko priča u prethodnim recesijskim godinama kada su ljudi teško prehranjivali sami sebe, a bilo je situacija kada bi prošao i dan, dva pa i više kada nisu imali za dati hranu svom psu, srce vlasnika se lomilo, istina, nije niti čovjek tada jeo, kako je pas gledao na situaciju?
Pas u tom pogledu izgleda funkcionira potpuno drugačije od čovjeka, nema ljutnje i bilo kakvog zamjeranja prema svom čovjeku, samo tiho iščekivanje rješenja situacije i potreba ostanka kraj svog čovjeka, kao utjeha i društvo jer pas osjeća na svoj način, onako kako čovjek zasigurno nikada neće osjećati. Da, pas će vas voljeti i ostati uz vas čak i ako nema hrane, ako nema krova nad glavom, ako nemate niti prebijenog novčića, sve one bitne osnove koje su u početku mladog života jednog psa predstavljale najbitniju poveznicu između dvije vrste, dakle ljubav bez koristi, ljubav temeljena na stvorenom povjerenju, upisanu u pseću povijest života sa čovjekom.
Možemo li pseći pogled na životnu situaciju sa čovjekom bez obzira na trenutno stanje smatrati bezuvjetnom ljubavi?
Ako se ijedno biće na ovom planetu nalazi blizu pojma bezuvjetna ljubav, onda je to svakako pas, biće koje je došlo kako bi nam pokazalo kako voljeti jedni druge bez kalkulacija i koristi, samo sa čistom nepatvorenom ljubavi, razigranom i snažnom.