Brdsko-planinsko područje Ćićarije sa blagom planinskom klimom i nenarušenom prirodom predstavlja zaboravljenu uspavanu gorsku vilu istarskog poluotoka kojoj prijeti ruralni egzodus. Zasebna je to reljefna  cjelina  kojom se proteže najveća istarska Općina Lanišće sa najmanjim brojem stanovnika.

Na površini od 143,13 km2 obitava oko 320 stanovnika u  14 naselja. U prosjeku 1 km2 dijele samo dva stanovnika. Nema pošte, nema trgovine, nema liječnika, ni kanalizacije…

Nema ni nezaposlenih.  Prevladava stanovništvo treće životne dobi.  Parodoksalno, po tom kriteriju nezaposlenosti svrstana je među najrazvijenije općine u Hrvatskoj. Zahvaljujući pilani Ambalaža d.o.o. Hrvatskih šuma u Lanišću, koja je jedino gospodarsko-industrijsko poduzeće na cijelom ovom području 13 radno-sposobnih stanovnika je zaposleno.

Ipak, uz mahom poljoprivredno stanovništvo sa iznimno malim ljudskim potencijalima brdsko-planinsko područje Ćićarije  obiluje  iznimnim bogatstvo povijesne baštine i prirodnih ljepota u svim godišnjim dobima.

Zbog reljefnih karakteristika ovo se područje naziva još i Bijela Istra. Temeljno obilježje ovog prostora je krš, sa nizom geomorfoloških pojava- kraških polja i dolaca, tornjastih stijena i jama. Cijelo ovo brdsko-planinsko ruralno područje je dobro opskrbljeno vodom, a planinski lanac se sastoji od ogromne visoravni bogate ponikvama,  livadama, pašnjacima i šumama  između planinskih grebena i vrhova.

Granice Ćićarije na sjeverozapadu prelaze u Slovensko područje Krasa, a na jugoistoku se susreće i spaja sa planinskim masivom Učke. Bijelu Istru reljefno prirodno odvaja jugozapadni granični okomiti 200-400 metara visok greben tvoreći tako prirodni zid dok je sa Slovenske strane konfiguracija terena potpuno drugačija.

Ćićarija

Sa istarske strane Ćićariji ćete prići planinskom cestom iz smjera Lupoglava ili Buzeta ukoliko ste se odlučili posjetiti je osobnim vozilom. Prava je avantura uputiti se na Ćićariju vlakom, gdje su vam najpogodnija polazišta ŽP Lupoglav i ŽP Buzet. Uz dužnu napomenu da jedini putnički vlak koji prometuje Istrom je simpatični šareni šinobus, kojeg na stanicama sami otvarate i zatvarate pritiskom na botun pored vrata vagona.

Bez obzira da li ste krenuli sa buzetske  ili  lupoglavske strane, imati ćete dojam da se uspinjete na ogroman planinski plato koji zaklanja živopisne planinske vrhove razbacane na sve strane.  Kada ste dospjeli na taj plato, stigli ste u jednu drugu dimenziju istarske realnosti. Ovdje se među planinskim vrhovima protežu prostrane livade i pašnjaci dok iz šumovitih predjela izviruju razbacani strmi, stjenoviti grebeni. Ovdje dišete neki drugi zrak, onaj planinski. Ovdje tišina drugačije zvuči, a mir se razlijeva u svoj punoći svugdje oko vas. Skriveni ste od ostatka svijeta. Skriveni ste, a vaši vidici su otvoreni i horizonti široki.

U zimskim mjesecima, dok iz svojih urbanih gradskih sredina čeznete za snijegom, tamo gore na Ćićariji on mirno počiva u svoj svojoj neokaljanoj bjelini, skriven od vaših očiju. Oni, koji znaju za to često vikendom odvuku dječje saonice i uživaju u zimskim radostima. Možete tumarati neugaženim stazama, nailazeći na medvjeđe tragove u snijegu. No, ne trebate se bojati jer divljač osjeti na daljinu naše nespretne, bučne korake i skloni nam se s puta. Njuškati će uokolo i pratiti naše kretanje, a da nismo ni svjesni njihove prisutnosti. Životinje su pametna bića, naviknute na prisutnost čovjeka  i oprezne su s ljudima. Dosta problema im zadaju lovci.

Snijeg se tamo često zadrži  i do prvomajskih praznika, a na proljeće, kada nikne svekoliko samoniklo bilje na zapadnoj strani Ćićarije osvanu predivni božuri. Šparuge možete naći samo na obroncima Ćićarije jer na visinama iznad 600 metara one ne rastu, ali zato ima raznolikih gljiva po ćićarijskim šumama.

Lutajući Ćićarijom nailaziti ćete na pregršt tragova bogate, teške i tužne povijesti ovoga kraja. Šumovite stijene skrivaju ostatke Rašorskog kapetanata- nekadašnjeg sjedišta Istre, stare veprinačke ceste, ruševnih kuća i pregršt spomenika. Tragovi burne povijesti od rimskog carstva, srednjovjekovnih kaštela, Mletaka, Napoleonskih ratova, Austro-Ugarske vladavine, Italije, pa do drugog svjetskog rata izviruju iz svakog kutka i svjedoče u tišini o burnoj povijesti ovoga kraja.

Ćićarijom se isprepliće bezbroj pješačkih i biciklističkih staza, te starih zapuštenih kolnih puteva koje danas rijetko tko koristi osim zaljubljenika u prirodu, planinara i lovaca. I danas život obitava u mirnoj stagnaciji i izolaciji, prepušten sam sebi i vremenu koje tamo otkucava neki svoj vlastiti ritam.