Butan – Zemlja zmaja nalazi se u planinskom lancu Himalaja na jugu Azije, između dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Kine na sjeveru i Indije na jugu. Gangkhar Puensuma, visok 7570 metara, najviši je Butanski vrh na koji do danas nije kročilo ljudsko stopalo. 

Kraljevina Butan je ekološka zemlja koja nije opsjednuta tehnologijom i industrijalizacijom pod svaku cijenu. Preko 80 % površine Butana smješteno je na visini iznad 2000 metara i prekriveno šumama. Iako relativno mala zemlja Butan je najveći proizvođač kisika.  Njihov Ustav garantira da će najmanje 60% površine Kraljevstva zauvijek ostati prekriveno šumama, a izvoz drva iz zemlje je zabranjen. 

Foto: Gangkar Puensum 

Kraljevina Butan je jedina država na Zemlji koja ima Ministarstvo za sreću od 1972. godine, gdje se kao glavni indikator stanja u zemlji koristi bruto nacionalne sreće. Prema svim pokazateljima Butan je puno manje pogođen globalnim problemima kao što su glad i kriminal. Ljudi tamo žive zadovoljni životom, nisu opsjednuti modernom tehnologijom i uspješno su sačuvali svoju jedinstvenu kulturnu baštinu. Tome doprinosi činjenica da do sada nisu iskusili ratna razaranja ili ekstremno siromaštvo. 

Kralj Butana Jigme Khesar Namgyal Wangchuck i kraljica Jetsun Pema
Foto: Youtube

Butan je zemlja u kojoj je zabranjeno krčenje šuma, lov na životinje, uvoz pesticida i kemijsko tretiranje zemlje. Središnji i južni dijelovi zemlje su veliki prirodni rezervati sa bogatom florom i faunom. Kod Butanaca uglavnom prevladavaju vegetarijanske prehrambene navike.

Kraljevina Butan je jedina zemlja na svijetu koja je u potpunosti zabranila uzgoj, prodaju i konzumaciju duhana dok marihuana raste u izobilju, ali je stanovništvo rijetko konzumira. Čini se da nisu previše izloženi stresu pa su već sami po sebi dovoljno opušteni, zadovoljni i sretni.

Palača Velike Sreće u gradu Punakha
Foto: Jean-Marie Hullot

Jedini međunarodni aerodrom u Butanu je zračna luka Paro, a dozvolu za slijetanje na ovom aerodromu ima samo 8 pilota iz cijelog svijeta. Zračna luka Paro, smještena u planinskom vijencu Himalaje jedan je od najtežih aerodroma za slijetanje. Broj ulazaka turista ograničen je na godišnjem nivou.

Najveći grad Timbu nema niti jedan semafor. Kada je postavljen prvi semafor narod se pobunio pa se tako odustalo od upotrebe semafora u Timbu. Butan je posljednja zemlja na svijetu koja je uvela televiziju i internet (1999. godine), a mobilni telefoni pojavili su se tek 2003. godine. Najlon vrećice su zabranjene od 1999. godine. Umjesto njih koriste se pamučne ili u potpunosti biorazgradive. Maksimalna dozvoljena visina zgrada je do pet katova.

Butanska djeca u redovnoj školi uče kako da budu bolji ljudi, osnove poljoprivrede i ekologije, te kako čuvati okoliš. Novi nacionalni program upravljanja otpadom osigurava da će se svaki materijal koji se koristi u školi i biti recikliran.

U skladu sa očuvanjem životne sredine Butan je uveo “Dan pješačenja” jednom mjesečno. Na taj dan svi stanovnici ostavljaju parkirane automobile i kreću se pješice, kako bi njegovali svijest o nužnoj potrebi smanjenja štetnog onečišćenja okoliša u kojem živimo.

Chaam tradicionalni ples pod maskama
Foto: Wikimedia.org
Izdvojena fotografija: Andrew Grandison – Jigme Dorji Nacionalni park