Pretpostavljamo da se jako mali broj ljudi pita koje je čovjekovo mjesto u prirodi, a čovjekovo mjesto u prirodi postoji i priroda ga je zasigurno odredila.

Kada bilo koga pitate koje je njegovo mjesto u prirodi, svi će bez iznimke potvrdno i s čuđenjem što ih se tako nešto uopće pita ustvrditi kako smo mi ljudi najviša, najistaknutija i povlaštena karika svemoguće evolucije ili kreacije koja ima pravo upravljanja svime na planetu koji nam je dom.

Ono što sa zdravim razumom i logikom možemo primijetiti je činjenica kako smo u usporedbi s florom i faunom koja živi zajedno s nama misaono napredniji, ali i to se može staviti pod upitnik, ipak je to naše viđenje uloge čovjeka u prirodi.

Otuđeni od istinske prirode odlučili smo sebi dati pravo jedinog pravovaljanog i vrhovnog mišljenja, mišljenja kao misaonog procesa. Mišljenje prirode smo ostavili negdje sa strane ako smo uopće smatrali da priroda ima mišljenje, odnosno misaone procese ili pravo na mišljenje.

Negacija kompletne prirode, žive i mrtve kao jedinstvene cjeline koja zasigurno ima svoj misaoni proces koji je istu održao do dana današnjih, dovevši u svom razvojnom ciklusu i nas ljude, već duže vrijeme većim dijelom otuđene od prirode koja nas je iznjedrila kao svoju djecu.

Što smo mi ljudi učinili s prirodom, oholo smo preuzeli upravljanje s njom, odlučili smo iskorištavati svoju majku i potpuno smo odbacili odgovornost, odgovornost prema prirodi i prema sebi.

Kada zavirite u svoju dušu, osjetite li možda kako bi naša uloga trebala biti baš u potpunosti suprotna, naše mjesto u prirodi bi trebalo biti mjesto najviše moguće odgovornosti, briga za svako živo biće, za svaku rijeku, za svaku livadu, za svako jezero, za svaku šumu, za svako more, za svaku planinu, za sve.

Dragi moji ljudi, ako nam je ta ista priroda dala sposobnosti koje imamo, kreativno mišljenje, mogućnosti djelovanja koje su samo nama svojstvene, zar ne mislite da onaj koji daje tako nešto, ima još puno više toga kod sebe.

Da, priroda ima kod sebe puno ali baš jako puno strpljenja i ljubavi prema svim svojim bićima, a biće kojemu je dala ulogu svog glavnog pomoćnika, odgovornog pomoćnika, nama ljudima, mi smo je prevarili, uzeli smo vlast u svoje ruke.

Zato čovječe shvati kako si mali, shvati kolika je tvoja odgovornost prema prirodi, jer ovo je jedina priroda koju imamo i čiji smo neotuđivi dio, jer ako ona nestane…