Mali Brijun – Naselje dobrih kamenoklesara
22. ožujka 2018.Zemlja, planine i čovjek
24. ožujka 2018.Iako je zovemo čovječja ribica (lat. Proteus anguinus) ona nije riba, ona je endemični vodozemac iz porodice glavašica i jedini predstavnik roda Proteus. Spada u razred vodozemaca (Amphibia) i red repaša (Caudata ili Urodela). Ime je dobila zahvaljujući na prvi pogled koži koja veoma podsjeća na ljudsku. Čovječja ribica je indikator zdrave i čiste vode kao i njenog cjelokupnog okruženja.
Zadržava se u mirnim podzemnim vodama bogatim kisikom stalne temperature od 6 do 12 °C gdje se može brzo skriti i zakopati u mulj. Žive jako duboko pod zemljom, ali i blizu ulaza u špilje. Na površini se nađe samo za vrijeme jakih kiša, kad ju snažne bujice izbace na svjetlo dana, no to za njih obično završava kobno.
Tijelo joj je nježno, duguljasto, bijele boje bez pigmenta, iako ima bijelocrvenkastu nijansu zbog potkožnih kapilara. Glava je produljena s okruglastom njuškom, a oči su zakržljale i skrivene pod kožom. Noge su kratke, tanke, prednje s tri, a zadnje s dva slabo razvijena prsta. Na spljoštenom repu, koji je izrazito kraći od tijela, uočljiva je kožna peraja. Diše plućima, ali, kao neotenična životinja (u ličinačkom stadiju), tijekom cijelog života zadržava po tri razgranate vanjske škrge žarkocrvene boje i dva para škržnih pukotina.
Kroz prozirnu kožu naziru se unutarnji organi. Dugačka je od 25 do 30 cm, iako su zabilježeni i primjerci dugi 40 cm. Mužjaci su manji od ženki, a za vrijeme sezone parenja razlikuju se od ženki većom, produljenom i izbočenom kloakom. Hrani se vodenim beskralješnjacima, posebice ličinkama kukaca i sitnim vodenim račićima. Plijen pronalazi dobro razvijenim kemijskim, mehaničkim ektroreceptorima. Zbog sporog metabolizma u stanju mirovanja može gladovati i više godina. Jedini predatori za čovječju ribicu su ribe.
Spolno sazriju u 14. godini života. Dugovječne su, jer u podzemnim vodama nema grabežljivaca koji ih mogu ugroziti, tako da žive i do 70 godina.
Čovječja ribica trajno je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Danas je nalazimo i u nekim špiljama u Francuskoj i Njemačkoj, gdje ju je u te špilje naknadno donio čovjek.
Čovječja ribica je endemična vrsta za područje Dinarida. Živi u podzemnim vodama dinarskog krškog reljefa Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Stanovnik je podzemnih rijeka i jezera krškog dijela Dinarskog gorja. Kod nas je ima u Istri, Lici, uz rijeku Krku te uz rijeke Cetinu, Vrljiku, Maticu i Neretvu.
Proteus anguinus je zaštićen Bernskom konvencijom i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta.
Izdvojena fotografija: Boštjan Burger