Biserima se ljudi dive od davnina, a postupak njihovog nastanka je biološki dar prirode.
Naime, biseri svoj „život“ počinju u školjkama, kod nas su najpoznatiji biseri iz kamenica, a veoma rijetki biser je onaj iz dagnje koji u pravilu budu crne boje i naziva se crni biser, o njima nešto više u nastavku teksta.

Poznato je kako školjke filtriraju puno vode kako bi došle do hrane, u tom procesu zna se dogoditi da se strano tijelo zaglavi u školjki.

Obrambeni mehanizam školjke reagira tako što oko stranog tijela počinje vršiti izolaciju te ga počinje prekrivati slojevima sedefa.

Školjka konstantno stavlja sloj preko sloja sedefa, jer odmah i sam sedef vidi kao strano tijelo koje treba izolirati, tako da ovisno o obrambenoj reakciji školjke dolazi do raznih veličina bisera.

Biseri su prirodno različitih oblika, pa se je jako često događalo da na raznim objedima ljudi kojima su biseri završili u ustima pomisle kako se radi o običnom kamenčiću te iste bace zajedno s otpacima. Vrsni znalci te nepravilne oblike bisera oblikuju po želji i namijenjeni su daljnjoj prodaji.

Biseri znaju biti raznih boja, od bijele, žute, sive, plave, zelene, crvene i crne, mnogi misle kako je jedino mjesto na kojemu nastaju crni biseri područje južnog Pacifika, treba ih razuvjeriti i ukazati na činjenicu kako je prije stotinjak godina nadaleko bio poznat i crni biser kojega su stvarale dagnje u zaljevu luke Pula.

Naravno, sadašnje stanje ne dozvoljava niti mogućnost da se takvo što ponovi pošto je nekim obrtnicima s koncesijom dozvoljeno uzimanje mlađi dagnji iz luke Pula za prijenos u uzgajališta što drastično umanjuje količinu odraslih jedinki, a samim time i mogućnost nastanka slavnog crnog bisera, tako da nam sada ostaje samo nada da će se u nekom malom zaštićenom kutku Pulskog zaljeva opet stvori mali lijepi crni biser.