Kada danas promislim o proteklom vremenu, jako lako zaključim kako je postojao svijet prije modernih tehnologija, nazovimo ga crno bijeli svijet i svijet koji postoji sada, svijet računala, interneta i mobilnih komunikacija, dva potpuno suprotstavljena svijeta, jedan ugodno bezbrižan za življenje i ovaj sadašnji prebrz i prezahtjevan, kako se je samo ušuljao, tiho, a sada vlada s nama, nameće nam sve, ali baš sve, od prehrane, odjeće, obuće pa do onog najgoreg, kreira nam mišljenje o baš svemu.

Zahvaljujući tehnologiji postali smo u boljoj verziji sporomisleća vrsta ili u goroj verziji potpuno smo dozvolili manipulativnim tehnologijama da ovladaju našim mislima…

Sjećam se te sada već davne 1998. godine, kupio sam si svoj prvi mobitel, model Dancall Logic, gledajući to iz sadašnje perspektive, bio je to stvarno ogroman mobitel, prava pravcata cigla, ali bez obzira na njegovu veličinu ja sam bio presretan s mogućnostima koje je pružao, nije još bilo tekstualnih poruka, o MMS-ovima niti govoriti, ali omogućavao je komunikaciju u vremenu i prostoru gdje god se nalazio, nešto što je danas sasvim normalno. Prije dvadeset godina to je bila revolucija.

Nešto kasnije pojavili su se novi, puno manji mobiteli, trend je i išao u smjeru čim manji tim bolje, ali kako to biva sa svakim pomodarstvom tako je išlo i s mobitelima, čim bolji brend u rukama tim ste veća faca i tako do dana današnjeg kada je teško vidjeti osobu bez mobitela.

Mobilni prijatelj u džepu ili torbici, pa s vama svugdje, pa čak i u toalet, e to je prijatelj, kada može podnijeti vaš smrad, a niti “A” da bi rekao, a ljudski prijatelji, pa kada dođu na red.
Čini se kako smrdljivi prijatelj uvijek ima prvenstvo prijateljstva.

Zašto vam pričam ovu priču o novim tehnologijama, razlog je jednostavan, jako dobro se sjećam svog djetinjstva, cijelog perioda odrastanja, kreativnih i nešto manje kreativnih igara i druženja s prijateljima i sve je to prošlo bez mobitela i računala.

Sjećam se kako je kod nas doma stalno bio netko, smijeh se je orio, bilo je puno toplih ljudskih situacija, ljudi su se stalno družili, posjećivali, identificirali se jedni s drugima i pomagali na onaj najljudskiji način, danas dobijem smajlija ili lajk nakon posta na fejsu, jer eto u jednom dijelu, tehnologije su ovladale i mojim mislima i to u onom dijelu koji sam dozvolio, barem se nadam.

Jako dobro vidim i razlikujem pozitivne od negativnih strana društvenih tehnologija ali neću sada opširno o njima, dovoljna je spoznaja kako nas nove tehnologije zatupljuju i otuđuju.

Meni je puno lakše kada se vratim u crno bijeli svijet svog djetinjstva, svijet igre, druženja, smijeha i toplih nasmijanih bezvremenskih lica…

Fotogalerija: Bored Panda