Ekspedicija 7 milja: Život nomada

Sljedećih dana nadali smo se ravnijim dionicama kako su nam lokalci rekli. No, očito dobronamjerni savjeti onih koji nisu nikad biciklirali već prolazili te dijelove autom nisu bili točni. Narednih dana slijedilo je dosta uspona, pa sljedeći dan od mjesta Torre di Gaffe, pa opet sve do Eraclea Minoe… sve ukupno imali smo dobrih 80% uspona. No toga dana, kao za nagradu, kampirali smo u jednom od najljepših mjesta dotad.

Maleno mjesto koje je ujedno arheološko nalazište drevnih Rimljana i civilizacija prije njih, te predivnom prirodom i impozantnim rtom Capo Bianco. Smjestili smo kamp u šumarku, pored tihe i mirne pješčane plaže. Tamo smo se baš odmorili. Ujutro smo se dvoumili da li prihvatiti izazov od sto šezdeset kilometara vožnje u naredna dva dana do Trapania, radi vremenskih uvjeta odnosno neprilika koje su prognostičari najavili  ili ipak ostati ovdje i odmoriti. Odlučili smo prihvatiti izazov.

Iako prilično premoreni, krenuli smo dalje. Opet su slijedili mnogobrojni usponi. Toga dana na prvoj pauzi osjetio sam neopisiv umor. Tijelo mi nije dalo dalje iako je svijest prkosila reakciji fizike. Sagy se držao puno bolje od mene. Pored mjesta Sciacca, nekih deset kilometara zapadno, pronašli smo mjesto za kampiranje baš onakvo, kakve sam zamišljao prije putovanja. Visoke litice uzdizale su se iznad vjetrom uzburkanog Mediterana. Na pučini se nije moglo pogledom dokučiti kopno, ali znali smo da se tamo, u daljini nalazi Afrika. Točnije Tunis.

Postavili smo kamp, snimili neke od meni najljepših fotografija dosad, i zavukli se u vreće. Još ni jednom uoči ovog putovanja nisam ovoliko vonjao sam sebi. Bio sam prljav i umoran. Tih dana živjeli smo život nomada.

Na Siciliji, gdje smo navodno trebali biti oprezniji, potpuno smo se opustili i spontano predali okolnostima bez puno planiranja. Gotovo sva mjesta za kampiranje smo pronašli slušajući isključivo svoj instinkt umjesto skeniranja google-maps aplikacija. Pokazalo se učinkovitim, kao da cijeli svemir podržava našu iskrenu spontanost i prepuštanje slučaju. Kada nam se vozilo, vozili smo. Kad nam se odmaralo, odmarali smo.

Ekspedicija 7 milja

Sutrašnji dan bi trebao biti dug jer smo danas zahvaljujući umoru prešli puno manje nego što smo planirali. Jednostavno, nije imalo smisla forsirati i dovoditi u pitanje naše zdravlje. Razmišljao sam o tome dok su lagane kišne kapi jednolično dobovale po šatoru, tvoreći spokoj  u mislima. Vjerovao sam da šator neće promočiti tijekom noći. Ionako je prognoza jače i obilnije kiše najavljena tek za sutra.

Kiša se tijekom noći jako pojačala. Sljedećih par sati nisam mogao zaspati. Ne znam iz kojih razloga, san mi jednostavno nikako nije dolazio na oči.

Slabo sam spavao tu noć. Često sam se budio. Kad sam se već peti put probudio tijekom noći, osjećao sam se totalno raštiman. Osjećao sam se poput raštimane gitare čija svirka zvuči loše zbog žica koje proizvode potpuno krive tonove.

Nastavak putovanja čitajte na linku: Zbogom Europo!

Serijal putopisa Ekspedicije 7 milja

Facebook komentari

komentara

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.