Euroregija Tirol-Južni Tirol-Trentino osnovana je 1998. godine, a na temelju sličnosti i zajedničničkih karakteristika ovog planinaskog područja. Krajolikom ove planinske regije dominiraju Alpe.

Zahvaljujući ideji o osnivanju ove euroregije poboljšana je prekogranična suradnja između austrijskog i talijanskog dijela Tirola. Nakon duge, burne i teške povijesti danas je ova regija omiljena destinacija ljubiteljima planina i zimskih sportova. Zbog politike Europske unije o Europi bez granica, već godinama ne postoje nikakve granične kontrole na ovom području.  Također je i euro kao zajednička valuta doprinjeo povezivanju gospodarstva i razvoju cijelogodišnjeg turizma.

Trentino-Južni Tirol (njemački i ladinski: Trentino-Südtirol, talijanski: Trentino-Alto Adige) je autonomna regija u sjeveroistočnoj Italiji. Sastoji se od dva područja: Trentino (Autonomna pokrajina Trento) u kojem žive govornici talijanskog jezika i Južni Tirol (Autonomna pokrajna Bozen) u kojem žive govornici njemačkog jezika. Ovo područje je bilo dio Austro-Ugarske do talijanske aneksije 1919. godine. Između 1919. i 1947. godine područje se zvalo Venezia Tridentina.

Tijekom Prvog svjetskog rata, vodile su se velike bitke u Alpama između talijanskih i austrijskih snaga, a kontrola Južnog Tirola bila je strateški cilj. Propast austrijskih snaga omogućila je okupaciju Italiji, a poslije rata i pripajanje tog područja Sporazumom u Saint-Germainu.

Za vrijeme fašističkog režima Benita Mussolinija (od 1922. – 1943.) Južni Tirol je prisilno talijaniziran, a naziv Tirol bio je zabranjen. U to doba područje se moralo oslovljavati kao “Venezia Tridentina”. 1938. godine Hitler i Mussolini su postigli dogovor da se stanovništvo njemačkog govornog jezika preseli u neko od područja pod njemačkom kontrolom, ali to nije nikad realizirano u potpunosti. Ipak, u tom razdoblju tisuće ljudi je premješteno u Treći Reich, te su se sa velikim poteškoćama poslije rata vraćali u svoju matičnu zemlju.

Fronta u Prvom svjetskom ratu većinom se nalazila na povijesnoj granici Tirola i prolazila je kroz najviše vrhove Alpa. U ovim brdima vojska se nalazila cijelo vrijeme, a u zimi 1915.-1916. godine  poginulo je desetak tisuća vojnika u lavinama. U to vrijeme su njemačka, austrijska i talijanska vojska utvrdili mnoge položaje na ovim planinama i izgradili mnoge tunele koji su i danas nijemi svjedoci burne povijesti ( vidi fotogaleriju: Monte Paterno u Dolomitima ).

Krajem Prvog svjetskog rata je talijanska vojska 29, listopada 1918. pobijedila austrougarsku vojsku u bitki kod Vittorija Veneta, a par dana nakon toga potpisano je primirje. Talijanska vojska okupirala je Innsbruck i zarobila veliki broj austrijskih vojnika.

Sporazumom u Saint-Germainu južni dio Tirola ustupljen je Italiji. Ovo ustupljeno područje nije uključivalo samo većinski talijanski Trentino, nego i Južni Tirol u kojem je prema popisu stanovništva iz 1910. godine, 92,2% stanovništva govorilo njemački kao materinski jezik, te manji dio današnje pokrajine Belluno.

Sjeverni dio Tirola koji je danas prostorno odvojen na Sjeverni Tirol i Istočni Tirol, postao je jedna od devet saveznih država Austrije.

Državna granica između dva dijela Tirola nije ni jezična ni kulturna granica. Ustvari, kulturne razlike između ova dva dijela su vrlo male. Nekakvom jezičnom granicom smatra se Salurner Klause, ali ni to nije u potpunosti točno. Tradicionalna kultura u Trentinu spaja tirolsku tradiciju s elementima talijanske tradicije iz Veneta i Lombardije.

Najviši tirolski vrhovi su Ortler (3905 m) i Königspitze u Južnom Tirolu, Grossglockner (3798 m) u Istočnom Tirolu, Monte Cevedale (3769 m) u Trentinu i Wildspitze (3798 m) u Sjevernom Tirolu.

Najvažnije rijeke u Sjevernom i Istočnom Tirolu su Inn, Drava i Lech koje utječu u Dunav. U Južnom Tirolu i Trentinu najvažnija rijeka je Adige i njezine pritoke.

Tirol na sjeveru graniči s Bavarskom, na zapadu s Vorarlbergom i kantonom Graubünden, na jugozapadu s Lombardijom, na jugu i jugoistoku s Venetom i na istoku sa Salzburgom i Koruškom.

Interaktivna karta: