Hrvatska je sastavni dio dinarske karbonatne platforme karakterističnog krša, morfološki bogatog kanjonima, rascjepima, podzemnim špiljama, vrtačama i jamama. One su se razvile pod utjecajem tektonskih i vodenih sila. Najviše hrvatske planine pripadaju Dinarskom gorju, čija su tipična obilježja oštri krški oblici, propusnost vode i specifična mediteranska vegetacija.

Krš ili kras vapnenačko je područje prepuno spilja, jama, vrtača, ponikvi, podzemnih voda i suhih kanjona. Vapnenačke stijene nastale su milijunima godina taloženjem sićušnih školjaka, koralja i ostataka bezbrojnih bića, koje su se uzdigle iznad površine mora uslijed podizanja Zemljine kore. Ona nastaju uslijed djelovanja kišnice i potoka koji prodiru kroz spojeve vapnenačkih stijena nagrizajući ih i produbljujući. Tim procesom nastali su mnogi tornjevi, nadsvođene litice i lukovi koji svojom ljepotom plijene pažnju i izazivaju divljenje. Tako priroda neprestano i u kontinuitetu poput vrijednog kipara oblikuje svoje umjetničko djelo. Svjedoci smo samo trenutno zatečenog stanja na terenu koje je podložno stalnim promjenama.

Krš kao prostorni fenomen pokriva oko 50 % površine Hrvatske. Priroda se ovdje doista uspješno poigrala umjetnika formirajući raskošno živopisni reljef. Na relativno malenom geografskom području oblikovala je impozantne stijene nadnaravne ljepote, mnoštvo kanjona, izvora, slapova i jezera. Jadranska obala izuzetno dobro je razvedena s pregršt uvala, kanala, zaljeva i otoka. Koliko god se krajolik ponekad ljudskom oku učinio surov on je zapravo izuzetno osjetljiv i ugrožen pod nemilosrdnom palicom agresivnog gospodarstva i turizma. Dok s jedne strane dolazi do zapuštanja određenih osjetljivih, krhkih područja, s druge strane prijeti devastiranje iznimno vrijednih staništa i reljefnih obilježja.

Priroda je potrebna čovjeku i zaista je mudra umješnost izbalansirati odnos čovjeka prema prirodi, te utjecaj na nju u postizanju ravnoteže i sklada između to dvoje. Nimalo lak zadatak. Fascinantno je vidjeti kuda je sve čovjek od davnina i na koji način sproveo putove i ceste, mostove i tunele, izgradio nastambe i naselja iskoristivši prirodne resurse prilagođavajući ih svojim životnim potrebama. Pojedina takva mjesta doista izazivaju poštovanje i divljenje. Potrebno je temeljito poznavanje karakteristika prirodnog okoliša da bi se odgovorno upravljalo tim iznimno vrijednim resursom.

Sistematizirana zaštita pojedinih prostornih cjelina (zaštićeni krajolici, parkovi prirode i nacionalni parkovi) također doprinose zaštiti ovih dragocjenih područja. No, agresivna gradnja i megalomanski turizam prijete narušavanju osjetljivih područja izvan spomenutih zaštićenih zona. Fenomen krša, koji je oblikovao jedinstvene prirodne ljepote te predstavlja naš najdragocjeniji resurs nalazi se u opasnosti. Dok stvaramo od njega brend koji promovira naš turizam zanemarujemo činjenicu da ga je nužno zaštititi od nas samih. Nadajmo se da će svijest o tome doprinijeti da se svaki pojedinac odgovorno ponaša u svom okruženju čuvajući ga za buduće generacije.