Gejše u smislu u kojem ih danas poznajemo pojavile su se u Japanu početkom 18. stoljeća. One su nezaobilazni simbol japanske kulture i tradicije. U pojedinim japanskim obiteljima u kojima se njeguje pojam tradicije, djevojčice su odmalena odgajane i obučavane od strane starijih žena kako bi jednog dana upravo one postale gejše. Žene koje cijeli svoj život posvećuju na proučavanje drevne japanske umjetnosti i kulture. Pod pojmom kulture podrazumijeva se poznavanje tradicionalne japanske glazbe, plesa, književnosti, slikarstva i povijesti.

Gejša najčešće specijalizira samo jednu umjetnost poput pjevanja ili plesanja, ali mora savladati sve da bi uspješno završila obuku koja je iznimno teška, te je svega mali broj djevojaka uspješno završava. Gejšu uče bontonu i gracioznosti. Osim sviranja različitih instrumenata gejša se podučava kaligrafiji, te ikebani. Mnoge gejše su odlične pjevačice i vrhunske plesne majstorice, a ceremonija pripreme čaja im je svakodnevni ritual. 

Tradicionalna obleka gejši se sastoji od kimona i drvenih klompi / japanki. Šminka se nanosi prije odijevanja kako bi se izbjeglo prljanje kimona. Na lice se nanosi prvo ulje, pa vosak i tada bijeli puder, da bi lice bilo savršene glatkoće. Nakon bijele baze, iscrtavaju se oči, obrve i usne. Osim lica, bijeli puder se nanosi i na vrat i prsa, s neobojenim područjem na predjelu potiljka koje je u oblika slova V ili W.

U kulturi Japana taj dio vrata je erogena zona, kao i linija uz rub kose koja stvara iluziju maske. Njihove frizure ovise o tome u kojem je razvoju gejša. Mlade pripadnice nose visoke ´Taka Shimada` , dok starije ´Tsubishi Shimada´ frizure. U današnje vrijeme mnoge moderne gejše nose perike, dok prave tradicionalne frizure rade od svoje kose.

Danas Gejše ne nose jednaku važnost i svrhu kao u prošlosti, no i dalje su poprilično popularne i lijepo ih je vidjeti ulicama Japana. Od milijuna gejši, broj se spustio na nekoliko tisuća.