Istina, glagoljica je prvo staroslavensko pismo i zahvaljujući njoj, naši preci su počeli pisati i čitati kako crkvene tako i svjetovne knjige i tekstove. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Već početkom 16. stoljeća sve je više potiskuje latinica.

Osoba koja je stvorila ovo pismo je Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Ćiril, pravim imenom Konstantin na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.

Sam naziv glagoljica nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjeg vijeka, termin glagoljski nastaje u 16.st., to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samo Hrvati.

Riječ glagoljica nastala je prema glagoljati, odnosno, pričati, govoriti, divaniti. Sama riječ nastala je iz praslavenskog golgoljati što je u staroslavenskom dalo glagolati, a zatim u hrvatskom glagoljati.

Glagoljica ima drugačiji raspored slova od današnje latinice, umjesto s a, b, c, d, počinje s a, b, v, g, odnosno kao i ćirilica, a svako slovo ima i svoje ime što je u trenutku nastanka glagoljice trebalo omogućiti lakše pamćenje: a je az, b je buky, v je vêdê itd. Prema prva dva slova ovaj grafemski sustav naziva se azbukom.

Glagoljična se azbuka sastoji od 38 grafema ili znakova, a današnja hrvatska abeceda od 30. Staroslavenski jezik, za koji je glagoljica i sastavljena, imao je nešto drugačiji glasovni sustav od današnjeg hrvatskog jezika.

U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za brojeve nego su isti znakovi označavali i slova i brojeve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj. Glagoljicom piše sav slavenski svijet sve do 12. st. kada počinje prevladavati ćirilica kao drugo slavensko pismo, od 14. st. u uporabi je sve češće latinica koja preuzima dominaciju u 16. st.

Prvi spomenik pisan latinicom na hrvatskom, ne latinskom jeziku jest Red i zakon zadarskih dominikanki iz 1345. g. Glagoljica se u to vrijeme održala još jedino u Hrvatskoj gdje je u razdoblju od 13. do 16. stoljeća nastao i novi glagoljski tip, uglata ili hrvatska glagoljica, tome svjedoči i Vrbnik kao mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu.

Najpoznatiji hrvatski glagoljaški spomenik, Baščanska ploča,  pokazuje umjerenu oblost. Uglata je glagoljica najčešća u primorskim krajevima: (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Lošinj), ali se nalazi i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.

Sve do 1992. se mislilo da je glagoljica bila nazočna samo u tim krajevima, a onda se došlo do glagoljskih natpisa u crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se do tada nije ništa znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama u Brodskom Drenovcu i Lovčiću, ali i u još nekima, čime se došlo do spoznaje da je i Slavonija bila područje gdje je bila prisutna glagoljica.

Izvor: wikipedija