Glodavci su najrasprostranjenija vrsta iz reda sisavaca, karakterizira ih po jedan par sjekutića u gornjoj i donjoj čeljusti. 40% vrsta sisavaca su glodavci, a obitavaju na svim kontinentima osim Antarktiku. Najpoznatije vrste glodavaca su miševi, štakori, vjeverice, dikobrazi, dabrovi, zamorci, hrčci itd.
Glodavci koristiti svoje oštre sjekutiće da bi grizli drvo, hranu i za obranu od grabežljivaca.
Većina glodavaca jedu razne sjemenke, najčešće žitarice ili biljke, iako neke vrste imaju više različitih vrsta hrane. Neke vrste su ljudi svrstali u štetočine, jer uništavaju usjeve, silose i skladišta s uskladištenom hranom i zbog toga što neke od njih poput bizantskog štakora šire bolesti.
Glodavce možemo naći u velikom broju na svim kontinentima osim Antarktika, većini otoka, te u svim staništima, osim oceana i mora.
Svi glodavci, osim Paucidentomys vermidax, imaju jedan par gornjih i jednog para donjih sjekutića, nakon čega slijedi razmak, a zatim jedan ili više molara ili premolara. Glodavcima sjekutići rastu neprekidno i zato ih moraju stalno trošiti.
U dalekoj prošlosti, postojali su primjerci teži od 1000 kg, što je vidljivo iz sačuvanih fosilnih ostataka.
Glodavci su veoma važni u mnogim ekosustavima jer se veoma brzo reproduciraju, a predstavljaju i glavni izvor hrane za mnoge vrste predatora koji ne bi opstali bez njih.
Zbog širokog spektra svojih svojstava, od kojih se neka smatraju jedinstvenima među sisavcima, glodavci se široko koristi u znanstvenim istraživanjima.
Kakva god da im je sve namjena, glodavci su prekrasni i predivni kućni ljubimci koji će svakome pružiti zadovoljstvo izvodeći svoje nestašluke i akrobacije.