Komunikacija kao važan aspekt razmjenjivanja informacija i socijalnog povezivanja među ljudima često se smatra temeljem međuljudskih odnosa. Tema je već podrobno analizirana, obrađena i iscrpljena. Komunikacija kao sredstvo razumijevanja među ljudima također je maksimalno izmanipulirana te joj se pridaje puno veći značaj nego što to ona doista zaslužuje.

Zašto ? Zbog toga što je falična, nekompetentna i često bezuspješna. Komunikacijske vještine su postale alat, sredstvo za rad u modernom poslovnom manipulativnom svijetu. Nije to ništa novo, nikakvo otkriće. Ljudi pribjegavaju manipulaciji u nastojanju da ostvare svoje ciljeve. Osim uspješnog reklamiranja, plasiranja i prodavanja proizvoda i usluga, ljudi pomoću komunikacije prezentiraju sebe i svoja uvjerenja. Vrlo često nametljivo i agresivno.

Verbalna komunikacija ostvaruje se govorom i pisanim zapisom. Govornik ili pošiljatelj manje ili više uspješno šalje određenu poruku slušaocu ili primatelju. U tom slučaju govornik se nameće kao autoritet i kreator. No, to nije apsolutna istina jer je primaoc odnosno slušatelj onaj koji je uistinu relevantan u toj interakciji. Veliko je pitanje što je on čuo i kako je shvatio poslanu poruku. Možda sasvim drugačije nego što si je govornik prvobitno zamislio, što je čest slučaj. Dakle, slušatelj je vrlo važan i o njemu ovisi efikasnost komunikacije. Priču treba znati prodati, ali ne možete istu priču prodavati baš svakome. Stoga je ustvari nužno naučiti ćuti i slušati. Ljudi imaju potrebu puno pričati, a vrlo malo slušati. Slušatelj ionako u prosjeku zapamti svega 10 % od onog što je čuo.

Neverbalna komunikacija kao što su mimika lica i govor tijela također se smatraju vrlo važnim komunikacijskim izražavanjem. Ljudi više vjeruju onome što vide nego onome što čuju. No, polazeći od sebe samih moramo priznati da su danas i naša ponašanja rezultat onoga što želimo prezentirati svijetu oko nas, a ne odraz stanja u kojem jesmo. Tijekom samo jednog dana čovjek promjeni pregršt raznih uloga i identiteta. Najčešće su to uloge i ponašanja koja se izmjenjuju automatizmom i gotovo nesvjesno. Mi smo disciplinirali sebe kakvi trebamo biti kod kuće, na poslu, u javnom životu, a to nije odraz našeg stvarnog stanja i bivanja. Mi sebe izražavamo i kroz statusne simbole, garderobom i frizurom. To je prezentacija sebe. Ukoliko je druga strana odnosno primaoc poruke toga svjestan takva komunikacije postaje bezuspješna i uzaludna. 

Stoga, neverbalna komunikacija kao mjerilo stvari ovdje također pada u vodu. Postoji u komunikaciji i onaj dio “čitanja između redova” odnosno prepoznavanja  stvarnih ciljeva koji leže u pozadini svih ovih komunikacija.

Razvili smo iritantne komunikacijske vještine kroz potrebu za konstantnim dokazivanjem, ubjeđivanjem i argumentiranjem. Trošimo užasno mnogo životne energije na komunikaciju i stvaramo toliko puno nepotrebne buke. Razvili smo sebičnu potrebu da budemu „u pravu“ i potrebu da bude „onako kako ja hoću“ često se ponašajući poput razmaženih samoživih derišta.  Namećemo sebe zanemarujući druge. Stoga, nimalo ne čudi današnja otuđenost među ljudima, te nedostatak međusobne bliskosti i razumijevanja.

Šutnja ispunjena međusobnim razumijevanjem u tišini može biti iznimno ugodan i dragocjen način komunikacije. Tek kada to osvijestimo možemo raditi na postizanju osobnog zadovoljstva i uspostavljanju unutarnjeg mira. Jer promjena uvijek započinje u nama, u našem  prepoznavanju i našim izborima. Nije se potrebno nikome dokazivati osim sebi. Jer ono što vidimo u svijetu koji nas okružuje samo je odraz onoga što mi jesmo. Istinski odraz svijeta je u nama.