Istarska ladonja pripada porodici brijestova (Ulmaceae) poznata u stručnim krugovima kao Celtis australis. Grci za ladonju koriste naziv Keltis što je asocijacija na bič ili štap koji se izrađuje od ladonje zbog elastičnosti i tvrdoće drveta.

Kora ladonje je debela i siva, te vrlo dugo ostaje glatka. Stablo ladonje naraste do 25 metara u visinu. Grančice su joj obrasle dlačicamam, aduguljasto, eliptično lišće oštro nazubljenih rubova odozgo je hrapavo i tamnozeleno dok je s dolnje strane sivozeleno i prekriveno dlačicama. Cvijetovi ladonje su žućkasti, muški pojedinačni, a ženski u kiticama. Plod koštunica veličine zrna graška prvo bude žućkast, a kasnije poprimi tamnoljubičastu do crnomodru boju. Sjemenke su obilato bogate kalcijem, a u solnoj kiselini pjene se poput vapna.

Drvo ladonje je dugotrajno, tvrdo, čvrsto, elastično i žilavo. Osim za štapove koristi se za izradu jarmova i drugih dijelova seljačkih kola, za glazbene instrumente, sportske rekvizite, biljarske štapove. Ladonja od davnina predstavlja tradicionalno dragocjeno stablo koje je krasilo  centralne trgove i place istarskih seoskih mjesta. U sjeni ladonje odmarali su se mještani nakon napornog rada uz ćakule i donosili važne odluke za zajednicu. Istarski razvod je prije šest stoljeća izvijećan pod ladonjom u Kringi. Pod starim ladonjama istarskih mjesta često ćete ugledati stolove i klupe bilo da su načinjene od drveta ili od kamena.