Svi naslovi vrište o tome da trebamo što više vremena provoditi u prirodi. Preporuke i prijedlozi pršte na sve strane: izleti, rekreacija, šetnje uz more ili oko jezera, posjet Parkovima prirode i zaštićenim krajobrazima, planinarenje, trekinzi, biciklizam i kupanje šumom samo su dio beskonačnih mogućnosti za aktivan boravak u prirodi.

Urbani društveni život ima tendenciju konstantnom smanjenju potreba za kretanjem i tjelesnim aktivnostima zahvaljujući općoj mobilnosti, računalnom sustavu i mobilnim aplikacijama. Gradski život prilagođen je i uređen tako da je sve vrlo funkcionalno, svrhovito, organizirano i automatizirano. Čovjeku nedostaje tjelesna aktivnost, a naša tijela su prirodno konstruirana za kretanje. Stoga boravak u prirodi i šetnja šumom djeluju blagotvorno na ljudski organizam, rehabilitira, te nas oslobađa nakupljenog stresa.

No, nije ni šuma baš za svakoga jer to okruženje podrazumijeva prilagođeno ponašanje. U gradskim zonama sve je tako uređeno da nam sugestivno diktira ritam kretanja i način života dok komunalne i ostale gradske službe obavljaju svoj posao. U prirodi taj sustav ne funkcionira. Stoga, ne napuštajte svoje urbane sredine i ne idite baš olako u šumu.

Šuma je životna zajednica drveća, biljaka i životinja koje u njoj obitavaju u savršenom ekološkom skladu s idealnim staništem. No, šuma nije naš dom. Odlazak u šumu je zadiranje u prostor životne zajednice koju nedovoljno poznajemo i često se ne znamo ponašati u njoj. Ljudi odlaze u šumu kao nepozvani gosti.

Odlaskom u šumu ulazimo u jedan nama sasvim nepoznati svijet, svijet koji je potpuno cjelovit u svom postojanju i egzistira bez naše prisutnosti i često pogubnog utjecaja. Čim iskoračimo iz svojih betoniranih i asfaltiranih zona postajemo potencijalna opasnost, ugrožavamo prirodu i remetimo njenu prirodnu harmoniju. Često sasvim nesvjesno i nenamjerno, ali u krajnosti  neodgovornim i nepromišljenim ponašanjem. 

Što je to što čovjek čini loše šumskoj zajednici i kako to možemo izbjeći?

Ne unosite u šumu ništa što tamo ne pripada – rubni dijelovi šuma pored prometnica najčešće su naruženi smećem koje ukazuje na ljudsku prisutnost i cirkulaciju, a životinje ne mogu i ne znaju čistiti za nama. Stoga, uklanjajte svoje stvari i iznesite iz šume svoje pa i tuđe smeće. Odložite ga ondje gdje će ga komunalne službe moći preuzeti.

Ne stvarajte nepotrebnu buku – Čovjek odlazi u šumu kako bi pronašao svoj mir, a najčešće paradoksalno tome u nju unosi nemir. Svojim nespretnim kretanjem i neprestanim artikuliranjem glasova plaši i uznemirava divljač i sav životinjski svijet. Životinje sa svojim istančanim čulima osjećaju našu prisutnost i onda kada mi njih nismo svjesni te nam se sklanjaju s puta. Ukoliko ste u društvu, potrebu za razgovorom odložite na neko vrijeme ili bar minimalizirajte. Pokušajte se kretati u tišini, promatrajući i osluškujući puno lakše ćete razbistriti svoje misli, potaknuti uspavana osjetila i bolje se uklopiti i svijet koji vas okružuje. Ne unosite u šumu gradski nemir.

Svjesnim i odgovornim ponašanjem u šumi ili bilo gdje drugdje u prirodi vaše percepcije će se temeljito mijenjati. Tek tada ćete spoznati kako vas priroda uistinu rehabilitira.

Možda će vas zanimati:  Divljač na putu