Tko su i što su kokoške, možete pročitati u nastavku ovog članka, vjerujemo kako ćete ih nakon toga puno više cijeniti.

Kokoške su vrlo rasprostranjen red iz razreda ptica. Imaju snažne noge koje su dobro prilagođene čeprkanju. Osim toga, jako dobro trče. Ako lete, to čine samo na kratke razdaljine.

Kokoške su stanovnice čitavog svijeta, ali u Aziji su najbrojnije vrstama. Na svakom kontinentu ili na svakom području postoje posebne porodice. Najradije se zadržavaju u šumi. Šuma im međutim nije jedino stanište, jer i u ravnicama bez bilja, na padinama Alpa pokrivenim samo oskudnim grmljem i travkama ispod snježne granice, žive neke porodice kokoški. Neke prebivaju i u mahovinom pokrivenim stepama sjevera.

Njihovo carstvo je tlo. Trče savršeno, snažne i razmjerno visoke noge omogućuju im ne samo ustrajan nego i vrlo brzi trk nakon kojega znaju i kratko poletjeti. Većina vrsta leti brojnim uzastopnim zamasima kratkih zaobljenih krila.
Većina kokoški gnijezdi se na tlu. Gnijezdo im je različito, ali nikad nije »umjetnički« dotjerano.

Mladi su odmah po valjenju pokretni. Od prvoga dana sami pobiru hranu, na koju ih majka upozorava, slijede njezin zov i zavlače joj se pod perje, ako su umorni ili ako se žele zaštititi pred nevremenom. Rastu vrlo brzo. Već za nekoliko dana, pošto su se izvalili iz jaja, dobivaju krila kojima lete ili lepršaju.

Kokoške imaju tako brojne neprijatelje da samo njihova plodnost uspostavlja ravnotežu u održavanju vrsta. Svi grabežljivci, veliki i mali, revno progone kokoške, a njihovim se prirodnim progoniteljima pridružio i čovjek kao njihov najveći neprijatelj.

Vrsta kokoške s najvećim rasponom krila je vjerojatno zeleni paun (Pavo muticus). Većina kokoški su ptice debeljuškastog tijela, debelih vratova i srednje dugih nogu, i imaju kratka i zaobljena krila. Iako su mnoge kokoške loši letači, u ovom redu ne postoji nijedna vrsta koja ne može letjeti. Spolni dimorfizam je vrlo izražen kod većine vrsta.

Mnoge kokoške su manje, više stanarice, ali neke manje vrste iz umjerenih područja (poput prepelica) se sele na veće razdaljine. Selidbe u doline su česte među planinskim vrstama i vrstama iz suptropskih i subarktičkih regija. Neke vrste su prilagođene životu u travnatim staništima, i ovi rodovi su prepoznatljivi po dugim, tankim vratovima i velikim, širokim krilima. Neke nesrodne vrste izgledaju vrlo slično, što je rezultat konvergentne evolucije. Većina vrsta koje pokazuju malen seksualni dimorfizam se mnogo kreću po svom staništu u potrazi za hranom.

Većina kokoški su biljojedi ili svejedi, i te vrste su zdepaste građe i imaju kratke i debele kljunove. Mladunci se također hrane insektima. Neke suptropske kokoške imaju potpuno drugačiju ishranu, i hrane se na sličan način kao i djetlići: iz trulog drveta vade ličinke, termite, pa i mlade štakore.

Paunovi i neki fazani imaju tanke kljunove, loše prilagođene kopanju. Ove ptice love beskralježnjake među lišćem, u pijesku i u plitkim barama ili na obalama potoka. Ovi rodovi su također slični po tome što imaju vrlo duge noge i prste. Plavi paun (Pavo cristatus) je u Indiji poznat po tome što ubija zmije, čak i otrovne kobre, snažnim nogama i oštrim kljunom. Zeleni paun često lovi ljuskare i slične malene životinje u plitkim potocima.

Kokoške su često poligamne i često nesu i više od 10 jaja. Takve vrste imaju izražen seksualni dimorfizam. Mladunci kokošaka vrlo brzo odrastaju i to je činjenica koja ovu vrstu gura ka opstanku, a ne naše pitanje, što je bilo prije, kokoš ili jaje?