Ima jedna stara priča da se lavina može pokrenuti ljudskim glasom – zaboravite na to! Volite se zimi kretati po planinama? Oprezni ste i bojite se lavina?

U tom slučaju nastavite čitati ovaj tekst, u suprotnom slobodno pređite na nešto drugo!

Planine ljeti i zimi pored svih svojih lijepih strana imaju i one manje lijepe, te i o njima trebamo pisati. Ovaj put to su lavine.

Što su lavine, koje su vrste lavina, kako nastaju, gdje, kako ih predvidjeti, kako se ponašati prije ili u samoj lavini i još mnogo toga teško je napisati u jednom članku. Stoga ćemo se držati najosnovnijeg, onog što bi svaki školovani planinar, alpinist, skijaš ili snowborder trebao znati i mada su lavine uglavnom iznenadne, postoje mnogi znakovi upozorenja koji nam govore da bi se mogle desiti.

Lavine su htjeli mi to ili ne česti ubojice skijaša, snowbordera pa čak i iskusnih planinara. Prema međunarodnoj komisiji za spašavanje u Alpama godišnje odnesu u prosjeku 150 života. Sasvim dovoljno, pa i više od toga da im posvetimo našu pažnju.

Lavine su svako kretanje snježnog pokrivača koji se odvojio od podloge, bilo to tlo ili još češće donji dio snijega od kojega se gornji odvojio radi poremećaja u ravnoteži među slojevima.

Uzroci lavina su uglavnom visina snježnog pokrivača, vrijeme odležanosti snijega na podlozi, nagib terena, temperatura snijega, vjetar koji je puhao za vrijeme padanja snijega i podloga na kojoj snijeg ili led leže i koji će se pretvoriti u lavinu jer o gustoći snijega i snazi kohezivno-vezivne sile koje održavaju kompaktnost snijega i vezuju snijeg za snijeg ovisi hoće li se gornji dio odvojiti. Jedna od zabluda je da se lavine dešavaju samo u visokim planinama. U stvarnosti, one se mogu desiti bilo gdje kada se ispune neki od spomenutih preduvjeta. Mogu se desiti čak i u šumi. Najčešće izazvane vanjskim utjecajima kao što je kretanje ljudi ili životinja preko lavinoznog terena.

Ipak, u 90% slučajeva lavinu pokreću njene žrtve. Planinari koji se kreću u većim skupinama po nestabilnom snijegu, pa čak i pojedinac može svojim pritiskom izazvati prijelom među slojevima snijega tako da gornji sloj popusti i bude odnesen zajedno s njime.

Glavno pravilo da se u planine ne ide barem 48 sati nakon što je napadalo 30 cm novoga snijega ili više uglavnom znaju svi koji zimi pohode planine. Toliko otprilike treba da se novo napadali snijeg čvrsto veže za podlogu. Prije toga snijeg je mekan (često pršić), nije se uhvatio za donju podlogu te je stoga veoma nestabilan. Tada su lavine i najčešće, a mogu doseći brzinu i do 300km/h. Potisak zraka koji stvaraju ispred sebe lomi stabla, te ako vas sam snijeg ni ne dotakne, snježna prašina koju je takva lavina stvorila i gura ispred sebe može vam ući u pluća, stoga u takvim slučajevima obavezno pokrijte nos i usta šalom, kapom, rukama, rukavicama, svime što vam je pri ruci. Ako uvidite da ste već u lavini, da se podloga pod vama kreće, te da se i vi nekontrolirano krećete s njom , odmah se oslobodite predmeta koji nisu dio odjeće čvrsto pripijene uz tijelo (skijaški štapovi, skije, ranac, cepin,…), pokušajte “plivati po snijegu” i ostati na površini lavine. Neposredno prije zaustavljanja lavine, napravite sebi rukama dovoljno mjesta ispred lica, kako biste imali što više prostora za disanje.

U slučaju da ste zatrpani, kada se lavina zaustavi, najčešće ste stisnuti kao u betonu i tjelesno kretanje gotovo vam je onemogućeno. Preostaje čekanje i nada u spašavanje. Statistike pokazuju da 93 posto žrtava lavine preživljava ako se izvuče u roku od 15 minuta. Tada stope preživljavanja padaju brže. Nakon 45 minuta, samo 20 do 30 posto žrtava je preživljava, a nakon dva sata, vrlo malo ljudi ostaje na životu. Međutim, mnogi preživjeli pričaju da su se mogli gibati, te ako imate prostora da se pomičete, zapamtite, najčešće nemate pojma što je gore, a što dolje, pa ako ništa drugo pljunite ili pogledajte na koju vam stranu visi dio opreme, te počnite lagano kopati u suprotnom pravcu, bez žurbe, pošto su vam zalihe zraka u snježnom jajetu ograničene.

Znači, osim radi svježe napadanog snijega lavine se najčešće javljaju kada se snijeg ili slojevi nakupljenog snijega na padini planine na neki način poremete, što dovodi do lomljenja gornjeg sloja i pada bujice velike mase snijega i leda.

Što uzrokuje poremećaj?

Mnogo čimbenika može izazvati poremećaj. Oni uključuju prirodne čimbenike poput novih oborina (bilo kiše ili dodatnog snijega), iznenadnog zatopljenja, vjetra, pada snježne ili zaleđene strehe ili stijene, kao i takozvanih “umjetnih” čimbenika kao što su skijaši i snowmobileri.

Većina lavina javlja se 24 sata nakon brzo napadane veće količina snijega.

Postoje li različite vrste lavina, prašinaste, lavine od svježe napadanog suhog snijega, pločaste i lavine od rastresitog snijega.

Prašinaste lavine nastaju pri niskim temperaturama ( ispod -10 C ) i na svježem snijegu. Brzine im mogu biti i do 300 km/h. Lebde iznad tla, te teren i podloga ne njih nemaju gotovo nikakav utjecaj. Mogu savladati i manje doline te prijeći u sljedeću. Zbog niskih temperatura skoro su bešumne. Mogućnost bježanja od njih gotovo je nikakva. Suhi snijeg – pršić ima vrlo slabe vezivne sile s podlogom – često nedovoljne da zadrži sam sebe, a pogotovu je opasan kao sloj ispod težeg snijega (onog koji se dobiva porastom temperature).

Pločaste lavine nastaju od snijega koji je padao pod vjetrom. Kreću se brzinom i do 150 km/h. Pokreću se zasijecanjem snježne plohe ( najčešće bočno ). Nezgodne su jer se snježna ploha odvoji u jednom komadu . Bježanja nema, jer kad nastane vi ste veću njoj.

Lavine rastresitog snijega su spore i kreću se brzinom do 70 km/h. Najčešće to su mokre lavine i nastaju u proljeće u vremenu od 14h do 16h. Bučne su i prljave, jer zbog težine snijega skidaju i odvajaju sve do tla.

Osnovna pravila ponašanja na lavinoznom terenu su:

Ne kretati se poprijeko preko padine, već direktno uz nju, presijecati padinu pri vrhu a ne na sredini ili pri dnu. Kretati se razdvojeno, nikako u grupi. Teren-padinu s potencijalnom opasnošću od lavine prelaziti jedan po jedan, i motrite jedni na druge.

Dobra preventiva za izbjegavanje lavina su iskusan vodič, krećite se po mogućnosti grebenima, opasan teren prelazite gdje je najuži, pripremite se za lagano oslobađanje ruksaka štapova ili skija.

Ako ste očevidac nesreće vizualno pratite lavinu i unesrećene u lavini te zapamtite mjesto zadnjeg viđenja unesrećenog. Nakon lavine pregledajte zasutu padinu i intervenirajte samo oko vidljivih predmeta i osobe. Koristite štapove za grubo sondiranje terena oko vidljivih predmeta, vodite računa o mogućnosti da li može nastati nova lavina, obilježite dio padine gdje se nadate da bi mogao biti unesrećeni i naravno što prije pozovite lokalni stanicu GSS-a.

Nosite lavinske vrpce, rope markere za uže – posebnu tintu za označavanje užadi. Svakome preporučujem ruksak sa zračnim jastucima (naročito skijašima i snow borderima) Novi razvoj Ortovoxa, Arc’teryxa i Arve, kao i Mammut i ABS kompletiraju izbor. Znam, skupo, ali svi koji često zimi odlaze u Alpe, naročito turno skijaši i snowborderi koji lavine sami često uzrokuju, taj bi dio opreme trebali imati.

Zima je u planinama čarobna, tekst sumoran. Neka vas ne obeshrabri. Sretno

Nestléovi znanstvenici surađuju s Institutom za istraživanje snježnih pojava i lavina u Švicarskoj (SLF) kako bi ispitali mikroskopske dijelove kristala koji se nalaze i u snijegu i u sladoledu. Da bi sladoled bio ukusniji, s okusom lavine

https://www.youtube.com/watch?v=gzJ3cL3f1a0

Preuzeto: www.bloggers media