Od nastanka željeznice do danas, željezničari su uvijek bili malo drugačiji. Poznata je ona izreka; „vidi ide jedan čovjek i dva željezničara.“
U samim početcima, ta željeznička uniforma bila je privilegija kako po pitanju sigurne službe, dobre plaće, tako i statusa u društvu. Strojovođe su bili posebno cijenjeni, a oni koji su nosili crvene kape i otpremali vlakove, također.
Ta živa djelatnost, koja je donosila poštu, vijesti, nove ljude, putovanja i stalno gibanje ljudi i dobara, povezivala je sve željezničare u jednu veliku obitelj. Mnogi su tu pripadnost izražavali na razne načine. Jedan moj kolega je znao reći; ja sam po zanimanju, nacionalnosti i vjeroispovijesti-željezničar.
Ali pored velike vezanosti za službu, mnogi željezničari su imali najrazličitije hobije. Planinari, pčelari, muzičari, slikari pa i modelari.
Povod za pisanje ovog članka je izložba maketa željezničkih kolodvora i hrvatskih tradicijskih kuća, koja je nedavno održana u oštariji „Kolodvor“ u blizini željezničkog kolodvora Pazin. Izložene modele izradio je svojim rukama i svojom inventivnošću, umirovljeni željezničar Jovo Ačimović. Modeli vrlo autentično prikazuju zgrade istarskih kolodvora, Pazina, Lupoglava, Cerovlja i stajališta u Žminju, a po onome što Jovo kaže, izraditi će makete svih kolodvora, stajališta i čuvajnica od Buzeta do Pule. Pored toga tu su i makete raznih tipičnih hrvatskih kuća. Vrlo su to vrijedne stvari. U minijaturnom obliku ovjekovječuju se detalji koji sve više predstavljaju povijest. Kaže se da slika govori više nego tisuću riječi, a model vjerojatno i još više. Tako model željezničkog kolodvora Lupoglav prikazuje zgradu koje sad već više nema, jer je rekonstrukcijom doživjela veliku promjenu.
Uz zahtjevnu željezničku službu uvijek je ostalo vremena za razne hobije. To najbolje potvrđuje da „kad se hoće, sve se može“ U mladenačkim danima je sportska aktivnost bila na prvom mjestu. Ne samo u željezničkim ekipama i čestim igrama, nego i u nogometnoj ekipi „Pazinke“ Pazin.
Kroz cijeli svoj radni vijek, Jovo je u svojem privatnom skladištu sakupljao razne predmete, koje je vrijeme brisalo uz upotrebe. Tako je u jednoj prostoriji željezničkog kolodvora Pazin, 2015. godine od tih predmeta i još nekih donacija drugih željezničara, postavljena trajna postava male muzejske zbirke. Sve su to vrlo vrijedni predmeti, sačuvani da ih mogu vidjeti i buduće generacije, a koji bi inače bili završili na otpadu. Ima tu svih mogućnih signalnih lampi, kolosječnog pribora, signala, dnevnika, terniona i kompostera za prodaju željezničkih karata, dnevnika, pravilnika, pisaćeg pribora, telefona, kapa, slika koje su ovjekovječile, ljude i predmete…
A u vrijeme koje nije baš vezano uz željeznicu još jedan vrlo specifičan hobi. U svojem vrtu nedaleko kolodvora Pazin, Jovo uzgaja povrće za sebe a malo i više. Na druženjima u vlaku i inače, u svojem poznatom smislu za humor, ispričao je o tome puno priča. Kako je iz Japana uvezao sjeme za paradajz i kupus koji rađa kvadratne plodove, pa je puno pogodniji za transport i zauzima manje prostora, te o luku koji se sadi naopako i puno još toga. Počasni stanovnici tog vrta su golubovi pismonoše. Iako je pošta i željeznica već davno uvela druge načine dostave pisama, njegovi golubovi pismonoše još uvijek lete na velikim visinama i na velikim daljinama i uvijek dolete tamo di treba i vrate se u svoje boravište. A da sve bude dobro začinjeno, branje samoniklog bilja, gliva, te sušenje za čajeve i razne druge namjene, također je jedan od njegovih hobija.
I kako sad to shvatiti kad pored svega toga Jovo svako jutro stigne pročakulati s prijateljima i popiti kafe u omiljenoj oštariji do željezničkog kolodvora Pazin, a zna se to i dobrano produžiti. Jedno je sigurno činjenica. Ne troši vrijeme na internetu niti pred televizijom. Zato znam da će i u slijedećim danima i godinama nastati još puno novih maketa, a moguće su i sasvim nove ideje.
A ako nas posluži dobra godina i bude dobar urod kupusa s kvadratnim glavama, možda nam konačno krene i izvoz poljoprivrednih proizvoda.
Izvor: www.bloggers.media