Budno stanje ili java ima jedini iskreni i stvarni utjecaj na kreaciju naših snova. Snovi koji nam se događaju su oduvijek pripadali svijetu mističnog i tajanstvenog jer su ljudima od pamtivijeka donosili slike ili poruke koje nisu bile dovoljno jasne za razumijevanje te su ih razne kulture različito tumačile.

Osnovana činjenica je kako nam snove nitko ili ništa ne ubacuje u glavu, već ih sami kreiramo, pa stoga možemo zaključiti kako smo mi stvoritelji vlastitih snova jedini mjerodavni za njihovo tumačenje, mi i nitko drugi. Jer, tko će vam bolje objasniti napisanu priču od samog pisca!

Službeno objašnjenje sanjanja je kako je sanjanje složeni psihobiološki proces praćen određenom fiziološkom slikom, a sanjamo svi, male bebe, djeca, mladi i stariji ljudi, pa čak i životinje.

Psihološka komponenta sanjanja izražena je u snovima koje karakterizira slijed slika koje sanjač doživljava posebnim oblikom svijesti. Ta je svijest u usporedbi s budnom sviješću sužena i promijenjena.

Fiziološka komponenta sanjanja izražena je REM-fazom (engleski: rapid eye movement – hrvatski: brzo kretanje očiju). Uobičajeno čovjek tijekom noći sanja čak 4 do 5 puta u 20-ak minuta, koliko u prosjeku traje pojedina REM-faza.

Sanjanje je obilježeno pasivnim stanjem svijesti, te je lišena voljnog sudjelovanja osobe koja sanja, a u njemu je tek toliko svjesnosti da bi sadržaj sna nakon spavanja mogao biti dozvan u sjećanje. Zbog toga se snovi označuju kao pojavni oblik nesvjesnoga. S biološkog stajališta sanjanje je od posebne važnosti i njegovo sprječavanje (buđenje sanjača u REM-fazi) izaziva niz psihofizioloških smetnji.
Osobe koje tvrde kako uopće ne sanjaju ili da jako rijetko sanjaju zapravo se svojih snova ne sjećaju. Ali čak i oni će iz se sjetiti, ako ih se probudi pri kraju REM-faze.

Za razliku od doživljaja budne svijesti, doživljaji se u snu odvijaju u halucinantnim nizovima slika u kojima nema reda. Nedostaje im kontrolna funkcija, naše ja, koja inače djeluje kao čuvar prilagodbe na zbilju.

Tumačenje snova je oduvijek bilo mjesto za manipulaciju, kao što smo napisali, razne kulture su imale različite načine tumačenja snova, kod nekih naroda su snove tumačili plemenski vračevi, ili neke druge starješine, pa i mnoštvo manipulatora koji su koristili situaciju svog navodnog poznavanja tuđih snova i naplaćivali usluge tumačenja snova.
Moderna znanost tumačenje snova najviše bazira na učenjima Sigmunda Freuda i njegovog učenika Alfreda Adlera, a to tumačenje snova nazivamo psihodinamično tumačenje snova.

Ovu metodu tumačenja snova stvorio je Sigmund Freud. Glavna značajka Freudovog tumačenja nesvjesnih materijala (snova) sastoji se od njihove redukcije na neke od osnovnih nagona, s time kako u pozadini svega kao glavni psihodinamički pokretač leži nagon seksualnosti.

Prema Freudu sanjanje ima tri funkcije, a to su: omogućava ispunjenje želja i zadovoljenje žudnji, snovi pružaju sigurnosni ventil preko kojih se osoba oslobađa nesvjesne napetosti u prerušenom obliku, te snovi predstavljaju stražare spavanja. Zahvaljujući snovima, napetost se otpušta, osoba spava bez prekida i bez pojave anksioznosti.

Njegov učenik Alfred Adler je prihvatio takvu reduktivnu metodologiju tumačenja s razlikom što je za njega najvažniji psihodinamički pokretač bio nagon volje za moći. Psihoterapija bazirana na reduktivnoj metodologiji pokazala je uspjeh u liječenju onih neuroza koje su doista bile bazirane na seksualnim devijacijama ili na pretjeranoj volji za moći, ali se pokazala krajnje neučinkovitom u slučajevima neuroza baziranim na stanjima životnog besmisla kod inteligentnijih ljudi.

I za kraj možemo zaželjeti, kakve god snove sanjali, koliko god oni bili obični ili apstraktni, sanjali budni ili spavajući, neka vam snovi budu ugodni i neka vam pomognu u rješavanju svakodnevice.