Djed je govorio kako bi na svijetu bilo manje svađe kad bi bilo manje riječi. Jednom mi je, kad smo nas dvojica bili nasamo, rekao da neki prokleti idiot non-stop izmišlja nove riječi koje ne služe ničem drugom nego stvaranju svađa. Tu sam se složio s njim. Za djeda je zvuk riječi, ili način kako ih izgovaraš, bio važniji od njenog značenja. ( Malo drvo)

Doista, ljudi trošeći previše riječi, proizvode previše buke, žagora i žamora… nepotrebnog, suvišnog i najčešće u konačnici štetnog, neprestanim blebetanjem, trkeljanjem i razbijanjem dragocjene tišine u paramparčad. Ljudi često pričaju o bilo čemu, kao da im tišina smeta, kao da je nepodnošljiva za njihove uši. 

Osim toga, ljudi se često ponavljaju, nagađaju, površno i selektivno interpretiraju informacije, neodgovorno donose brzoplete zaključke, verbalno se oslobađaju nagomilanog stresa i frustracija, nepromišljeno artikuliraju svaku svoju misao dok im misli nesuvislo lete u svim smjerovima.  I dok proizvode svu tu buku oni gube sposobnost da gotovo išta čuju, a tišina je doista tako dragocjena u svojoj punoći i uravnoteženosti. I tišinu treba doživjeti iskustveno i posvetiti joj pažnju. Stoga birajte ljude s kojima vam je šutnja ugodna.

Ljudski govor, kao i sve drugo treba biti umjeren i doziran. Ne valja pretjerivati ni u čemu, pa tako ni u brbljanju. Pretjeranom i nekontroliranom upotrebom riječi gube smisao. Malajci su divan primjer kako koristiti ljudski govor. Njihov jezik je poetski, bezvremenski i komunikacija se vodi neodređeno aludirajući. Koriste vrlo malo riječi i govore sporo s dugim pauzama koje su ispunjene tišinom. 

U malajskoj kulturi niti jedna odrasla osoba ne govori drugoj odrasloj osobi što treba činiti. Svatko tko poznaje njihovu kulturu zna da je to nepristojno, nezrelo i omalovažavajuće. Malajci se uvijek ponašaju vrlo obzirno jedni prema drugima. Nitko ne podiže glas i ne povisuje ton u razgovoru. Kaos i opća galama potpuno im je strana.

Stoga, birajte društvo ljudi s kojima je šutnja ugodno iskustvo, tišina ispunjena i razumijevanje potpuno, a riječi smislene i dozirane. Birajte ljude čiji pogledi govore više od riječi, ton glasa umirujući, a način na koji vam se obraćaju je ugodan. Tada riječi gotovo da vam i nisu potrebne… one samo nadopunjuju, oplemenjuju i potvrđuju sve ono neizgovoreno među vama. 

“Zamislite koja bi tišina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome što znaju.” Karel Čapek