Kriza
21. lipnja 2018.KAL – udruga za zaštitu i obnovu vodenih staništa u Istarskoj županiji
25. lipnja 2018.Nacionalni park Badlands predstavlja fascinantan krajolik usred ravnica Južne Dakote. Namreškani stjenoviti grebeni i vrhovi šibani vjetrom urezani su u reljef urušavajući se vijugavim isušenim vododerinama usred krševitog i negostoljubivog područja gdje su nekad živjeli Indijanci plemena Sioux. Oni su ovo područje nazivali „Mako-siko“ (zla-zemlja).
Badlands ili Zla-zemlja proteže se ravničarskim prostorom 160 kilometara, širine oko 50 kilometara uranjajući ispod razine ravnice. Potpuno neobičan i neočekiavni prizor.
Badlands je nastao zahvaljujući gorju Black Hills koje se uzdiže 2207 metara sa jugozapadne strane. U davnoj prošlosti ovdje je priroda oblikovala slojevitu močvarnu ravnicu koja se uslijed klimatskih promjena pretvorila u u travnjak. Voda i vjetar erodiraju dio travnjaka nagrizajući slojeve prhke zemlje i mekog kamena oblikujući pritom stijene, brežuljke, stožce i kupole koje sunce neumoljivo prži.
Dolaskom europskih doseljenika u ovo područje (1870.-tih) započinje invazija lovaca na bizone te su golema krda bizona gotovo istrijebljena što je Siouxe dovelo do očaja.
Siouxi su koristili sve dijelove bizona: meso i masno tkivo za hranu, kožu za šatore, pokrivače, odjeću, sedla i remenje, od rogova su izrađivali šalice, a od kosti toljage i okvire za sedla, te mjehur koristili kao mješinu za vodu. Njihova tehnika lova na bizone bila je da katkad tjeraju krda do ruba litice Badlandsa. No, invazija bijelih lovaca na bizone nagnala ih je na novi vjerski kult Ples duhova u nadi da će prozvati indijansko blagostanje i povratak bizona u ovo područje.
1890. godine američka Sedma konjička postrojba presrela je poglavicu Veliko Stopalo sa skupinom oko 350 Siouxa dok su prolazili područjem Badlandsa što je dovelo do tragičnih ubojstava na potoku Wounded Knee Creek.
Nakon neuspješnih pokušaja doseljenika obrađivanja zemlje zbog suše i erozije koje su uvijek uništavale urod, Badlands postaje nacionalni spomeniku u koji se počinju vraćati životinje oko 1930.godine. Na ovom području obitavaju čegrtuše, gušteri, šišmiši, mnoge vrste ptica, kolonije prerijskih pasa, te mala krda rašljorogih antilopa i bizona.
Područje je 1978. godine proglašeno Nacionalnim parkom.
Interaktivna karta: