Zlatni rt – Punta Corrente
22. srpnja 2017.Rebraši napadaju riblji fond
24. srpnja 2017.Sreća je jedna od onih istočnjačkih riječi koje su najvažnije od svih riječi, a za koje nitko ne zna njihovo točno značenje. Sreća nema definiciju. No, odakle dolazi sreća ? Rađa li se ona unutar nas samih ili se budi u nama izazvana i potaknuta nekim vanjskim utjecajima ?
Butan je jedina zemlja na svijetu koja ima Ministarstvo za sreću, te koristi bruto nacionalne sreće kao indikator stanja u društvu. Postoji tvrdnja da je sreća stanje uma koje nije uvjetovano realnošću i najčešće se bazira na zabludi. Donekle se možemo složiti sa time. Svi pamtimo trenutke kada smo bili ispunjeni radošću i srećom, kada smo se smijali do suza, kada smo bili potpuno zadovoljni, u miru sami sa sobom i svijetom oko nas. Dobro nam je poznat onaj osjećaj razdraganosti i ushićenja. No, zašto ne uspijevamo zadržati takvo raspoloženje? Što nas čini radosnima? Što nam pruža osjećaj unutarnjeg zadovoljstva?
Kažu da kada nestane ljubavi, pojavi se ljubaznost. Kad nestane ljubaznosti, pojave se pravila. Dakle, po svemu sudeći zastranili smo. Danas, kada živimo u moru propisa i zakona naš civilizacijski domet jasno pokazuje koliko smo nazadovali. Izgubili smo osjećaj zajedništva, empatije i suosjećanja.
U razvijenom zapadnom svijetu pojam sreće veže se za materijalne stvari. U našoj kulturi pojam sreće je vrlo davno izgubio vjerodostojnost i smisao. Kod nas sreća označava nešto čega ili imaš – ili nemaš, nešto čemu se nadaš… Za svaki postignuti uspjeh kažu “imao si sreće”. U vrijeme društveno ekonomske krize najpopularnije su “igre na sreću”. Sretan si kad si zdrav i sit, kad imaš krov nad glavom. Sretan si ukoliko si materijalno i egzistencijalno zbrinut. I u toj svakodnevnoj borbi i potrazi za vlastitom srećom zaboravljamo se obazirati na svijet oko nas.
Ja ne mogu biti sretan ukoliko si ti nesretan. Na kraju krajeva, svi smo međusobno povezani.
Dakle gdje je izvor sreće, unutar nas ili u našoj neposrednoj okolini? Čini se da je ipak za sreću potrebna ravnoteža našeg unutarnjeg duševnog stanja reflektiranog na vanjski materijalni svijet koji nas okružuje. I naravno, ljubav… ona koja je zamijenila ljubaznost, a koju su u međuvremenu zamijenili zakoni i propisi.