Pivo je prastari napitak, star je gotovo koliko i naša civilizacija. Njegova proizvodnja i konzumacija datira iz prapovijesnog doba drevnog Egipta, Mezopotamije i Armenije. U njemu su uživali stari Grci i Rimljani, Kelti, Germani i Slaveni. Stari Babilonci su ga proizvodili u svojim domaćinstvima 7000 godina prije naše ere,  te su imali bar 16 sorti piva.

U Babilonu su radnici u polju i kopači kanala dnevno dobijali do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dvije-tri litre. No, žene su mogle u pivnicu samo kao točiteljice pive. Nikako se nisu mogle pojaviti kao konzumenti jer bi tada bile spaljene na lomači.

U doba antike pivo je bilo mutno i kiselo, te se konzumiralo iz velikih posuda pomoću slamke kako bi se spriječilo konzumiranje gorkih ostataka fermentiranih žitarica iz napitka. Pivo je predstavljalo sastavni dio stabilne prehrane svake obitelji, a zbog male količine alkohola koju sadrži u sebi često je bilo u prednosti pred vodom. Obzirom da alkohol ubija bakterije pivo se davalo djeci radije nego voda sumnjive kakvoće u doba kada su glad i kuga pustošile planetom. U tim vremenima pivo nije sadržavalo hmelj. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Hmelj konzervira pivo, daje mu gorčinu i aromu.

Danas je pivo komercijalni proizvod, a proizvodnja piva se razvila do savršenstva. Usprkos snažnoj i renomiranoj proizvodnji duge tradicije svjetski poznatih  pivovara još uvijek se rađaju nove, male lokalne pivovare.

Kada su djeca Johana Koslerja uložila nasljedstvo u ljubljansku pivovaru Union davne 1864. godine pažljivo je birana lokacija na kojoj se i danas nalazi pivovara. Smještena u dijelu Ljubljane Spodnji Šiški gdje izvire vrhunski kvalitetna voda, preživjela je ratove, okupacije i bombardiranja  da bi se nakon svega toga tehnološki modernizirala njegujući i dalje pivarsku tradiciju. U potkrovlju napuštene sladare, koja je zaštićena kao spomenik kulture otvoren je prvi Muzej piva u Sloveniji i jedan od najvećih u Europi te vrste. Bilo je to 1987. godine. 

Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen napitak. Njegova energetska vrijednost  jednaka je energetskoj vrijednosti punomasnog mlijeka pa se potpuno opravdano naziva tekućom hranom.

Temperatura piva utječe na receptore okusa i mirisa, kao i na količinu ugljičnog dioksida. Stoga se dobro rashlađena piva u pravilu manje pjenušaju, a nos i nepce izgube osjetljivost na njegov miris i okus.

Zato svi vi koji uživate u pivu,  bilo sami ili u društvu, opustite se u ovom nektaru koji nam je priroda u suradnji s vještim majstorima pivarima podarila, činite to na umjeren način  jer tako užitak traje puno duže.