Kažu kako se mjesto rođenja ne bira, uvijek ga biraju okolnosti ili netko drugi umjesto nas, a najčešće roditelji. Tako je na svijet prije punih 27 godina došao jedan polarni medvjed, u ovom slučaju jako daleko od mjesta gdje se inače rađaju polarni medvjedi, na Sjevernom polu, da, polarni medvjed imenom Inuka rodio se u Singapuru u zoološkom vrtu 1990 godine od majke Shebe i oca Nanooka.

Ova priča koliko god bila tužna je ujedno i olakšanje, životinja koja je bila zadnji predstavnik „tropskih polarnih medvjeda“ je otišla i vratila ravnotežu u prirodi, barem u tom segmentu koji je čovjek narušio prisilno dovodeći ove divne životinje na potpuno neprimjereno mjesto.

Inukovi roditelji su također napustili ovaj svijet, otac u dobi od 18 godina, što je neki prosječni životni vijek polarnog medvjeda, a majka u dobi od 35 godina i s time je „debelo“ premašila prosjek življenja polarnih medvjeda.

Čini se kako zarobljeništvo u zoološkom vrtu u tropskoj klimi unatoč svim svojim nedostacima donosi puno manje stresa od onog u prirodi pa zahvaljujući tome polarni medvjedi u zarobljeništvu žive značajno duže nego u prirodi.

Nakon petogodišnjih staračkih muka s bolestima 25.04.2018. godine sa svijeta je otišao i on Inuka, posljednji tropski polarni medvjed.

Koliko god su stanovnici Singapura bili zaljubljeni u njegovu prisutnost u njihovom gradu, treba napomenuti kako je to bila sebična ljubav od strane ljudi, naime jedan od pokazatelja unatoč  tome što je Inuka imao hladnu vodu kako bi se rashladio i kako su se trudili da i u ostalim segmentima stvore uvjete koji bi mu što više pogodovali, Inuka je imao zelenkastu dlaku od algi koje su neprestano opsjedale njegovo krzno, a potpomognute tropskim užarenim suncem stalno su se vraćale. Ljudi su koristili kemikalije kako bi izbijelili njegovu dlaku, ali opet ne radi njega, već radi vizualnog dojma koji je ostavljao na posjetitelje zoološkog vrta.

Vidjeti tu plemenitu životinju u zlatnom kavezu, s redovitom prehranom i skrbi od strane veterinara i osoblja zaduženog za njega, a pri tome imati primisli o tome kako žive njegovi divlji rođaci u svom prirodnom okružju, stvarno dovodi do zaključka kako je Inuka u svom dugom životu upoznao ništa drugo doli ropstvo, ropstvo nametnuto od ljudi i za ljudsko veselje…

Nadamo se dragi Inuka da si sada napokon sretan i da tamo gdje si otišao postoje ledena područja bez kraja i bez ljudi, da bez ljudi jer ti si ih i previše vidio u svom životu, hladna i vjetrovita područja o kojima si sanjao jer su bila upisana u tvoju svijest, svijest pravog i istinskog polarnog medvjeda.