Kratkorepi valabi ili quokka (Setonix brachyurus) pripada skupini klokana tobolčara veličine domaće mačke. Quokka je biljojed koji nastanjuje manje otoke uz obalu zapadne Australije, a najveća populacija ove vrste nalazi se na otoku Rottnest. Klasificirana je kao ugrožena vrsta i ima reputaciju najsretnije životinje na Zemlji zbog svoje fizionomije.

Quokka teži 2,5-5 kilograma i dugačak je 40 do 54 centimetara s repom dugačkim od 25 do 30 centimetara što je ustvari prilično kratko za klokane. Ima skladan oblik, dobro razvijene zadnje noge, zaobljene uši i kratku široku glavu. Iako izgleda poput vrlo malog klokana, može se penjati na mala stabla i grmlje do 1,5 metar. Grubo krzno je smeđe boje. Poznato je da quokka živi prosječno deset godina.

Ženke mogu roditi dva puta godišnje i donesu na svijet prosječno sedamnaest mladunčadi tijekom svog životnog vijeka. Mladunče živi u majčinom tobolcu šest mjeseci. Nakon što napusti tobolac, još dva mjeseca oslanja se na majku zbog mlijeka i potpuno je samostalan otprilike osam mjeseci nakon rođenja. Ženke spolno sazrijevaju nakon otprilike 18 mjeseci.

Video:

U divljini je njegov boravak vrlo ograničen i to samo na jugozapadu Australije, s velikim brojem malih rasutih populacija na otocima koji su bez određenih grabežljivaca poput lisica i mačaka. Naprotiv, na otoku Rottnestu su quokke česte, zauzimajući različita staništa u rasponu od polusušnog grmlja do obrađenih vrtova. Biljke Acanthocarpusa , koje ljudima i drugim relativno velikim životinjama nisu ugodne za šetnju, pružaju svoje omiljeno utočište za spavanje. Uz to, vješti su penjači na drveće.

U vrijeme kolonijalnog naseljavanja, quokka je bila široko rasprostranjena obuhvaćajući područje od oko 41.200 km2 jugozapadne Australije, uključujući dva priobalna otoka, Bald i otok Rottnest. No, do 1992. godine populacija je smanjena za više od 50% (na površinu od oko 17.800 km2).

Na kopnu im prijete grabežljive vrste poput lisica, mačaka i pasa, pa im je za utočište potreban gust prizemni pokrivač. Razvoj poljoprivrede, sječa i urbanizacija smanjuju njihovo stanište, što pridonosi opadanju vrste.

Populacija quokke na otoku Rottnest iznosi 8.000–12.000 (procjena iz 2007. godine), gdje im je jedini neprijatelj zmija.
Krajem ljeta i tijekom jeseni dolazi do sezonskog opadanja quokkas na otoku Rottnest zbog gubitka vegetacije i smanjenja dostupne površinske vode.

Quokka ima malo straha od ljudi i uobičajeno je da prilazi ljudima, posebno na otoku Rottnest gdje postoji velika populacija. Godišnje se dogodi nekoliko desetaka slučajeva da quokka ugrize ljude, naročito djecu. Postoje određena ograničenja u pogledu hranjenja, a posebno je zabranjeno hranjenje „ljudskom hranom“ jer se od nje lako mogu razboljeti. Obavijest o prekršaju s novčanom kaznom u iznosu od 300 dolara može izdati Ostrvo Rottnest za takvo kršenje, dok maksimalna kazna za okrutnost prema životinjama iznosi 50 000 američkih dolara i pet godina zatvorske kazne.