Razgledna kula na Vojaku, najvišem vrhu Učke, podignuta je 1911. godine. Njena visina iznosi 10 metara. Za vrijeme Prvog svjetskog rata koristila se kao osmatračnica Austro-ugarskog ratnog pomorstva.

Unutar razgledne kule smještena je suvenirnica s info-pultom Parka prirode Učka, koja je otvorena za vrijeme ljetne sezone. Polukružno oko kule postavljeno je 30 stepenica kojima se stiže na vrh razgledne kule. Terasa razgledne kule na Vojaku jedan je od najljepših vidikovaca, odakle vam se pruža veličanstven pogled na Istru, Kvarner i Gorski kotar. Ukoliko želite uživati u panorami, posjet kuli na Vojaku planirajte kada je lijepo i bistro vrijeme. Najbolje se uputiti na Vojak nakon bure, kada su vidici čisti i jasni unedogled.

Učka je odavno bila zanimljiva botaničarima, geolozima i znanstvenicima, a razvojem opatijskog turizma, za vrijeme vladavine Franje Josipa I, postaje popularno odredište planinarima, izletnicima i turistima. Riječki planinari su prvi uspon na vrh Učke organizirali 1852. godine pod nazivom “Zora na Učki”.

Razvojem turizma na opatijskoj rivijeri destinacije na Učki postaju omiljena izletišta i planinarska odredišta. Lokalni gorštaci, koji su stoljećima teškim radom zarađivali za život nisu baš blagonaklono gledali na turiste, planinare i penjače.

Teški životni uvjeti bili su daleko od puke želje za dokonim boravkom u prirodi i planini no uskoro su uvidjeli prednosti turizma i planinarenja u olakšanom neposrednom plasiranju svojih domaćih proizvoda i usluga strancima, gostima i posjetiteljima. Potražnja posjetitelja za hranom, smještajem i lokalnim vodičima  pokazalo se kao ekonomska prednost.

Još davne 1873. godine postojala je zamisao o povezivanju Opatijske rivijere s izletničkim lokalitetima na Učki sustavom brdskih željeznica ili uspinjača, koji se nikada nije realizirao.

Prvi kamen s planinarskom markacijom postavljen je na Vojaku 25. rujna, 1887.godine.