U travnju, 1909. godine američki mornarički časnik Robert Peary (1856.-1920.) poveo je prvu ekspediciju na Sjeverni pol iz baze Fort Conger na otoku Ellesmere. Bio je to njegov četvrti pokušaja osvajanja Sjevernog pola. Prethodni pokušaji bili su neuspješni zbog nedostatka potrebnih zaliha za tako duga putovanja.

Dan danas su dobro očuvane u toj suhoj klimi drvene barake i peći od lijevanog željeza podsjećajući na te davne istraživačke dane. Koristeći se inuitskim zapregama i saonicama koje vuku psi Peary je osigurao rutu sa postajama za opskrbu ekspedicije. Zajedno sa svojim partnerom Matthewom Hensonom prevalio je u šesnaest dana posljednjih 250 kilometara sa dugim povratkom preko 700 kilometara.

Fotografija Roberta Pearya za vrijeme ekspedicije: Javno vlasništvo

Robert Peary je upoznao Hensona prilikom kupnje u prodavaonici muške odjeće, gdje je ovaj mladi crnac radio. Obzirom da je Henson još kao dječak stekao dragocjeno iskustvo života na moru, Peary ga je angažirao zaposlivši ga kao svog osobnog sobara. Od tada Henson postaje član njegovog tima,  “prvi čovjek” i partner u svim arktičkim ekspedicijama koje su uslijedile.  

Ovaj pothvat je ostvario nakon sedam arktičkih ekspedicija tijekom kojih je izgubio većinu nožnih prstiju zbog ozeblina. Ovaj pothvat bio je široko medijski popraćen i prihvaćen usprkos  pobijajućim tvrdnjama Fredericka Cooka i Wallya Herberta. Mornarički liječnik Frederick Cook tvrdio je da je on sam godinu ranije stigao na Sjeverni pol što je kasnije demantirano.

Fotografija spomenika na Cape Yorku – Grenland u sjećanje na Robert Pearya: Brocken Inaglory

Britanski istraživač Wally Herbert  u svojoj knjizi iz 1989. godine tvrdi da je Perry mogao stići do točke oko stotinjak kilometara udaljene od Sjevernog pola.

Izdvojena fotografija: Wikipedia