Noćni pohod na Skitaču
12. ožujka 2017.Benbulbin
14. ožujka 2017.Cestovni promet nije oduvijek postojao i niti je imao infrastrukturu kakvu ima danas. Prvo su postojali samo utabani puti i putovi kojima su se međusobno povezivala naselja. Prve prometnice koje su prolazile područjem današnje Hrvatske bile su rimske ceste. Bile su dobro trasirane, solidno konstruirane sa mostovima, tunelima, vijaduktima, sa potpornim zidovima i propustima. Nakon pada Rimskog carstva te ceste su zapuštene, ali tragovi tih trasa zadržali su se do danas.
U doba Austro-Ugarske monarhije (18.st.) izgrađene su Karolina i Jozefina. To su bile makadamske ceste. Karolinska cesta je povezivala Karlovac sa Rijekom, a Jozefinska Karlovac i Senj. Još jedna cesta povezala je unutrašnjost sa Jadranom i to od Gospića preko Baških Oštarija pa do Senja. Ceste preko Gorskog kotara nikad nije bilo jednostavno trasirati i graditi zbog prirodne živopisne konfiguracije terena. Nije to ni približno lak posao kao da gradite cestu u panonskoj nizini.
Lujzijana je bila vrhunac cestovnog graditeljstva, u ono doba najljepša i najsuvremenija cesta u Europi. Izgrađena je kao najmodernija planinska prometnica. Bila je to makadamska cesta za konje i kočije, sa 13 tunela, 25 mostova i vijadukata, duga 135 kilometara. Glavni i odgovorni urednik, tada već proslavljeni inženjer , general Filip Vukasović dobio je nimalo lak zadatak „probijanja čitavih brda i premošćivanja bezbroj padina“ da bi konstruirao i trasirao Lujzijanu sa što manje strmina. Osigurati prohodnost prometa na Lujzijanskoj cesti tijekom cijele godine, bez obzira na vremenske uvjete, zaista nije bilo jednostavno. Svaka milja bila je označena miljokazom. Bila je to glavna prometnica sve do izgradnje autoceste Rijeka-Zagreb.
Kako je glavni tranzitni promet brzo preuzela autocesta Rijeka-Zagreb, tako je Lujzijana pala u zaborav. Međutim, danas je ona idealan izbor za izletničko putovanje kroz prirodne ljepote Gorskog kotara i otkrivanje njenih naselja, vidikovaca i odmorišta. Putujući Lujzijanom prolaziti ćete kroz mjesta koja su nastajala i razvijala se zahvaljujući njenoj izgradnji i prometnom značaju posljednjih 200 godina.
Pa, krenimo opušteno Lujzijanom od Rijeke prema Karlovcu uživajući u svakom detalju. Početak Lujzijane je u srcu Rijeke, kod drvoreda platana uz Riječinu. Odatle se uzdiže strmim kanjonom Rječine kroz prokop Banskih vrata. Na Banskim vratima Vukasović je predložio da se postavi ploča s natpisom „Onima koji ne vjeruju“ za sve one koji su sumnjali da će cestom uspješno probiti ovaj kanjon, koji je i kozama bio teško prohodan.
Lujzijana će vas kroz Čavle, preko Grobničkog polja, pored aleje jablana odvesti na uspon prema Kamenjaku. Uz cestu su ostaci nekad najljepše gostionice na cesti i cisterne za vodu, koja je u nju pristizala iz čabarskog kraja. Dolaskom na Gornje Jelenje i Ravno Podulje stižete na najvišu točku Lujzijane, na 928 metara nadmorske visine.
Uspinjući se Lujzijanom iznad Grobničkog polja ulazite u Lokvarsko-delnički okrug kojeg ćete prepoznati po vegetaciji crnogorične šume. Sjeverno od Lujzijane odvajaju se ceste za Platak i Risnjak. Dio stare Lujzijane završio je na dnu umjetnog Lokvarskog jezera, pa je iznad njega probijena nova trasa. Želite li pratiti staru trasu, usmjerite se kroz Mrzle Vodice, prošećite uz jezero, pa produžite do Lokava. No, nastavite li ravno, zaustavite se bar na vidikovcu iznad jezera odakle vam se pruža predivan pogled. S južne strane Lujzijane naići ćete na odvojak za Fužine, Bajer jezero i špilju Vrelo.
Dolaskom u Lokve možete napraviti pauzu i posjetiti Muzej žaba. Park šuma Golubinjak udaljen je samo kilometar od Lokava, šteta ga je zaobići. Možete posjetiti i špilju Lokvarku, koja se nalazi u blizini.
Sljedeće odredište na ovom našem putovanju Lujzijanom su Delnice. U Delnicama možete posjetiti staru kuću Rački i Popovićev mlin, a iz Delnica možemo krenuti u šetnju Park šumom Japlenški vrh. Uspon na Petehovac i visoravan Polane također stoje u ponudi alternativnih odredišta.
Napuštajući Delnice približavamo se Skradu, a znamo da se ispod Skrada skriva 70 metara slapa Zeleni vir i kanjon Vražji prolaz s Muževom špiljom, gdje su se nekada mještani skrivali od progona Turaka. Ovo je definitivno nezaobilazno mjesto za posjetitelje.
Nakon Skrada, na putu za Vrbovsko, prolazimo mimo Broda na Kupi i Brod Moravica, gdje su nekada rijeke bile plovne te se brodovima prevozio teret i ljudi. Carica Marija Tereza nije ostvarila svoj naum da se napravi plovni put od Broda na Kupi do Karlovca.
Još uvijek smo na Lujzijani u Severinskom okrugu. Dolaskom u Vrbovsko nadomak smo Kanjonu Kamačnik. Zaustavite se! Ovdje, od ušća do izvora Kamačnika uz rubove stijene, pa drvenim mostićima iznad potoka vodi vas staza na kojoj zastaje dah od prizora.
No, ne možemo ovdje dugo ostati jer Lujzijana nas neumorno vodi dalje, do Severina na Kupi. Dok još nije postojala autocesta Rijeka-Karlovac u Severinu na Kupi su se svi putnici obavezno zaustavljali. Ovdje je bilo popularno odredište za pauzu na dugim putovanjima, poznato po ukusnim sendvičima i kiselom mlijeku. Par minuta hoda od odmorišta dovesti će vas u napušteni dvorac Zrinsko-Frankopana. Iako je danas zapušten, još uvijek plijeni svojom ljepotom i ljepotom okoliša. Ovdje se nalazi vidikovac s kamenom šternom i predivnim pogledom na rijeku Kupu. Rijeci Kupi možete prići ukoliko se odlučite spustiti pješačkom stazom.
Nastavljamo putovanje Karlovačkim okrugom, a krajolik oko nas postaje pitomiji. Izmjenjuju se zeleni brežuljci uz riječne doline. Nadomak Vukove Gorice izvorni dio Lujzijane skreće lijevo, prema Prilišću, gdje se nalazi najveći broj očuvanih rubnih kamena odnosno margilja, te brojni kameni podzidi i slivnici. Ovdje je obnovljen stari miljokaz.
U mjestu Stative prelazimo rijeku Dobru, nadomak smo Karlovcu. Uzduž Lujzijane dočekuje nas aleja platana, kao što nas je ispratila sa Riječine kada smo krenuli na ovo naše putovanje. Na kružnom toku Dubovca Lujzijana se spaja s Karolinom. Ovo je njeno ishodište, ali naše putovanje i dalje traje. Jer putovanja nikada ne prestaju…