
Gremo na Učku
30. travnja 2018.
Dvorac Heidelberg
2. svibnja 2018.Jedna od zanimljivijih prirodnih fenomena je kako i zašto jedan prelijepi veliki cvijet prati Sunce i okreće se za njim. Konačno nam je znanost pružila odgovor na pitanje kako i zašto suncokreti ne mogu odvojiti svoj „pogled“ od Sunca. Porijeklo običnog domaćeg suncokreta je Meksiko i Peru odakle je prenešen u Španjolsku u prvoj polovici 16. stoljeća i od tada se i na našem kontinentu okreće prema Suncu.
Činjenica je kako se ne okreću svi suncokreti za Suncem u smjeru istok prema zapadu, nego to čine samo mladi cvjetovi, dok se cvjetovi suncokreta koji su došli do odrasle faze drže samo istoka.
Okretanje biljke prema Suncu naziva se heliotropizam, koji je svojstven mladim biljkama. Potreba za okretanjem i praćenjem Sunca objašnjava se cirkadijalnim ritmom odnosno promjenom u ponašanju koja je vezana za unutrašnji sat živih bića, a koja prati ciklus od 24 sata.
Promjenom pozicije, odnosno okretanjem svog cvjeta, biljke postaju privlačnije pčelama i drugim oprašivačima koji u većoj mjeri dolaze na suncokrete.
Suncokreti su pod povećalom znanstvenika još od 1898. godine i od tada oni pokušavaju shvatiti zašto suncokreti dan započinju okrenuti ka istoku, a tijekom dana prate Sunce prema zapadu, da bi tijekom noći opet zauzeli početnu poziciju okrenuti prema istoku.
Eksperimenti koje su znanstvenici radili uključivali su i mučenja, odnosno, radili su privezivanje suncokreta kako se ne bi mogao okretati prema Suncu.
Stavljali su biljke suncokreta u posude koje su na početku dana bile okrenute prema zapadu, a sve sa ciljem kako bi utvrdili da li je suncokretima urođeno okretanje prema predodređenom rasporedu i da li je zaista u pitanju biološki sat koji ove biljke tjera da se okreću od istoka prema zapadu prateći Sunce.
Prilikom izvođenja eksperimenata, znanstvenici su također stavljali biljke u laboratorije s fiksnim umjetnim svjetlom te su nakon toga uvidjeli kako biljke imaju potrebu za kretnjom i kako se zbunjeni fiksnim svijetlom miču naprijed nazad.
Osim toga, napravili su i umjetno svjetlo velike snage koje se okreće od zapada prema istoku i primijetili kako su suncokreti uspjeli uskladiti svoje pokrete s pomicanjem svjetla u roku od 24 sata, ali ne i u roku od 30 sati. Ovo je bio jasan dokaz kako suncokretima dnevni ritam traje točno 24 sata i da je jedino glavno obilježje njihovog ponašanja svjetlost i toplina koju im isto pruža, a potrebna je za njihov pravilan razvoj.
Kada su znanstvenici shvatili na koji način funkcioniraju suncokreti, zapitali su se na koji način suncokreti razvijaju stabljiku i cvijet? Otkrili su kako jedna strana stabljike u zavisno od doba dana raste brže od druge strane, što uzrokuje da biljka okreće svoji cvijet kako bi uskladila rast.
Tijekom eksperimenta dokazano je kako su one biljke koje su bile okrenute od Sunca imale za desetak posto manje listove od prosjeka.