Davno je to s talentima krenulo, jako davno, talent si imao ili ne…

U razvijenim civilizacijama naturalnu razmjenu rano je potisnuo metalni novac, a osobito su cijenjeni bili plemeniti metali. U tom najstarijem razdoblju pojave metalnoga novca grumeni, šipke ili predmeti od metala morali su se uvijek iznova vagati kako bi se ustanovila njihova masa, a prema njoj i vrijednost.

U mnogim starim i suvremenim nazivima novčanih jedinica očuvan je spomen na tu razvojnu fazu (talent od starogrčki τάλαντον: tezulja; lira od latinski libra: vaga; funta od latinski pondus: uteg, težina). Egipat je takav novac (zlatni i bakreni koluti) imao sve do doba Aleksandra Velikoga.

U idućoj fazi novac je dobio određen oblik i veličinu, odn. masu. Najstariji takav novac pojavio se na Kreti već prije 1500. pr. Kr. u obliku zlatnih bikovskih glava i zlatnih, odn. bakrenih poluga u obliku oderane životinjske kože s oznakom mase.

Talent je povijesna mjera za masu i nešto kasnije sredstvo plaćanja u starih naroda. Iznos je varirao od naroda do naroda, varira između 26 — 34 kg. Talent je bio i mjerom vrijednosti ekvivalentnoj istih masa plemenitih kovina.

Talent je približno bio masa vode potrebna za napuniti amforu.

Grčki ili antički talent iznosio je 26 kg, rimski talent bio je 32,3 kg, egipatski talent bio je 27 kg, a babilonski talent bio je 30,3 kg. Stari Izrael te još neke bliskoistočne zemlje prihvatile su babilonski talent te poslije promijenile iznos mase koji je ulazio u tu jedinicu.[4] Novozavjetni teški obični talent iznosio je 58,9 kg. Drugi hebrejski talent bio je mase 34,272 kg, a iz njega su izvedeni mina (0,571 kg), šekel (11,424 g) i polušekel.

Babilonci, Sumerani i Hebreji dijelili su talente na 60 mina, a svaka se dijelila na 60 šekela.

Danas talent ima neko drugačije značenje, ali u osnovi sa svojim talentom možete zaraditi još talenata koji vam neće kupiti sreću, ali će vam ponuditi nešto veću mogućnost izbora i ništa više od toga.

Izvor: Wikipedija i enciklopedija.hr