Otac je pobjesnio.

Otac: Ako je jedini razlog, zašto me tražiš novac, to što bi htio kupiti neku glupu igračku ili uradiš neku drugu koještariju, momentalno da si se spakirao u krevet! 
Ubijam se od rada, da bih zaradio za sve nas, a ti samo misliš o sebi i svojim prohtjevima!

Dječak je pokunjeno otišao u sobu i zatvorio za sobom vrata.
Otac je sjeo za stol i bivao sve bjesniji zbog pitanja koje mu je dječak postavio. Kako se usuđuje pitati takve stvari? Nakon sat vremena, otac se smirio i razmislio malo o svemu: “Možda mu je nešto zaista bilo potrebno pa me je zato tražio 15 kuna. Uostalom, rijetko kada me traži novac.” Otac je potom otišao u sinovu sobu.

Otac: Spavaš li, sine?
Sin: Ne tata, budan sam.
Otac: Razmišljam nešto…možda sam bio previše grub. Danas mi je bilo naporno na poslu pa sam se istresao na tebi. Evo ti onih 15 kuna koje si tražio.

Dječak se nasmijao i razdragano rekao: ‘Hvala ti tata!’ Potom je uzeo zgužvane novčanice, koje su već bile pod jastukom i pridružio novim novčanicama! Otac je primjetio, da on već ima nešto novca, pa se opet razljutio. Dječak je polako prebrojao novac i potom pogledao oca:

Otac: Šta će ti još para, ako već imaš toliko koliko si tražio?

Sin: Nisam imao dovoljno, ali sad imam…Tata, imam sad 30 kuna! Mogu li kupiti 1 sat tvog vremena? Molim te, dođi sutra ranije s posla, da bismo svi večerali zajedno!

Otac se osjećao slomljenim. Zagrlio je svog sina i molio ga za oprost.