Postoje dvije vrste znanja. Općeprihvaćeno društveno znanje bazira se na iskustvu, logičkoj analizi i pamćenju pregršt korisnih informacija. Koliko korisnih, toliko i nepotrebnih. Ovo znanje se razvija paralelno sa naukom. To je naučeno znanje.

Druga vrsta znanja je potpuno intuitivna. Mi ne znamo iz kojih izvora ono dolazi, ali je prisutno do rođenja.  To je ono što još nazivamo predosjećajem ili unutaranjim kompasom. Intuitivno znanje su svakakvim teorijama  pokušali analizirati, dokazivati ili pak pobijati. No, nije nužno neophodno da analiziramo našu intuiciju kako bismo je spakirali i pospremili u neku određenu ladicu zadovoljavajući time našu naviku za kreiranjem logičnih zaključaka. Korisnije je jednostavno se prepustiti intuiciji. Opustiti se i potpuno joj se prepustiti.

Činjenica je da smo već prilično zakržljali i čula su nam atrofirala. Materijalizam je postavljen na najvišoj ljestvici vrijednosti. Ljudi se pretvaraju u robotiziranu potrošačku masu. Intuicija se sistematično zatire.

Zašto je tome tako? Lakše je upravljati hipnotiziranim masama. Zdrava intuicija ne uspijeva opstati uz beskonačnu jurnjavu u vremenu i prostoru, ne može tolerirati nametnute brendove i trendove. Zdrava intuicija se ne uklapa u programiranu rutinu dnevnog itinera urbanog čovjeka. Intuicija iziskuje slobodu kretanja i impulsivno odlučivanje, te podrazumijeva nepredvidivost i avanturu, preuzima rizike. Remeti nam rutinu, pomiče nas izvan okvira i baca nas u neizvjesnost dok mi tako volimo našu prividnu sigurnost i naše ustaljene navike. Intuitivni put nalazi se izvan zacrtanog planiranja i pravocrtnog kretanja unutar vremenskog ograničenja. 

I što nam se onda događa ? U nedostatku intuicije ljudi se se počeli oslanjati na tehniku, iPhone, GPS-uređaje i razne aplikacije pa kolektivno djeluju poput marioneta koje se pokreću prema zadanim parametrima i programiranim uputama. Zatim se to nekontrolirano razvilo u takvu apsurdnu krajnost da ljudi svakodnevno googlaju što će doručkovati, kakve će tenisice kupiti i na kojem izlazu iz kružnog toka skrenuti. Strogo vode brigu o tome da su im tijela, frizure i garderoba besprijekorni. Polako i postepeno se pretvaramo u potpuno robotizirano društvo koje nije ni svjesno da živi po nametnutim šablonama. Uplašeni da ćemo zaspati, zakasniti, zalutati, da nećemo imati dovoljno novaca, da se nećemo uklopiti u stroge društvene norme i pravila… 

No, usprkos tome još uvijek želimo misliti o sebi da smo drugačiji od drugih što uistinu jesmo. Raznolikost planete je dražesna i dragocjena pojava. Stoga nema smisla težiti ka tome da budemo svi isti i da se zatvaramo u svoja mala stada.

Potrebna je samo mala doza hrabrosti i ludosti da iskoračimo iz matrice, da se prepustimo svojoj uspavanoj intuiciji i da tabanamo svojom stazom. Jer onaj tko pronađe svoj vlastiti put, cilj će uvijek nositi u sebi. Tako bi rekao Nejc.