Prema legendi, u gradu Kamičku, podignutom iznad klisure nad Krkom, na području Miljevaca, uz rub sela Brištane, rođen je Petar Svačić (ili Snačić). Ovdje, na vidikovcu, na vrhu Visovačke brine podignut mu je spomenik, rad akademskog kipara Kažimira Hraste. Iako je povijest prilično oskudna, Petar Snačić poznatiji kao Petar Svačić ostao je zapamćen kao „posljednji hrvatski kralj narodne krvi“.

Upravo s ovog mjesta pruža se širok pogled na Visovačko jezero i otok Visovac, što smo sasvim slučajno otkrili znatiželjno lutajući ovim prostranim područjem Nacionalnog parka Krka. Tako smo sasvim slučajno otkrili da se uz 22 poučno-pješačke staze i 470 kilometara biciklističkih ruta u Nacionalnom parku Krka nalazi pet samostalnih vidikovaca. I opet smo lutajući i istražujući svijet koji nas okružuje otkrili, doživjeli i saznali nešto novo i zanimljivo. Ponekad je pusta znatiželja u ulozi pogonskog goriva, pa te tjera da se krećeš  sasvim nepoznatim i nepredvidivim meridijanima i paralelama, unutar i izvan njih… i uvijek je to put u nepoznato da bi nam nakon toga postalo poznatim i nekako bliskim vežući nas uspomenama.

No, vratimo se na tren Petru… Potkraj travnja, odnosno početkom svibnja 1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (pretpostavlja se na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao “posljednji hrvatski kralj narodne krvi” jer su hrvatskim zemljama poslije njega vladali kraljevi stranih dinastija. U spomen na njega, planina Gvozd od tada se naziva Petrov gvozd odnosno Petrova gora. Prema tradiciji, Petar je pokopan odmah nakon bitke na mjestu svoje pogibije, a danas na tom mjestu stoji prigodna spomen-ploča. To smo doznali tek nakon što smo sasvim nehotično nabasali na njegov spomenik, a kažu da se ništa ne događa slučajno.

Visovačko jezero je površinom drugo najveće jezero u Dalmaciji, ali zbog njegove dubine možemo reći da je ipak najveće obujmom. Rijeka Krka na Visovačkom jezeru tvori dva veličanstvena prirodna uratka. Na sjevernoj obali u jezero utječe Roški slap dok je na jugozapadnom izlazu Visovačkog jezera formirano najveće sedreno slapište Skradinski buk.

Otok Visovac, okružen vizurom jablanova, smjestio se na mirnom, ujezerenom dijelu rijeke Krke. Zbog ljepote i spokoja Visovačkog jezera pustinjaci sv. Augustina su još u 14. stoljeću na Visovcu izgradili samostan. Na ovom otočiću može se razgledati crkva Gospe Visovačke i franjevački samostan Majke od Milosti, u kojem se čuva vrijedna zbirka knjiga, umjetnina i ostalih važnih dokumenata.

Na kraju Visovačkog jezera rijeci Krki se pridružuje rijeka Čikola.