Kao malena curica željela sam biti svašta, a ipak točno se sjećam dana kada je moj stric svoju djevojku s toplim osmijehom na licu nazvao vještice moja lijepa, ona je bila najljepša i najbolja osoba koju sam do tada upoznala u svijetu odraslih, tada sam odlučila, želim biti vještica, baš kao ona.

Da ovo je kazivanje jedne male curice, a stvarne činjenice o vješticama u povijesti kazuju kako su vješticama najčešće proglašavane žene koje su činile dobro, obično su se bavile skupljanjem ljekovitih trava i s istima liječile razne bolesti i time dobivale veliku naklonost mještana, a znale su to biti osobe koje su jednostavno iz nekog razloga bile drugačije od drugih, a trenutak koji je za njih bio koban je kada bi se zamjerile lokalnim moćnicima ili bi jednostavno za sve nedaće koje su pogodile stanovništvo trebalo pronaći krivca, a krivac je u pravilu bila osoba koja je po njima nezasluženo imala određene moći, te bi kao takva bila osuđena na lomaču, nerijetko prije toga bile su mučene strahovitim metodama kako bi se pokajale i priznale kako su podanice nečastivog.

Prema narodnim predajama mitova i legendi vještice su žene koje se bave vještičarenjem kako bi stekle nadnaravne moći za korištenje u dobre ili zle svrhe. Muški vršioc vještičarstva naziva se vještac.

Tradicija razlikuje bijele i crne vještice. Dakako, etiketa vještica bila je izvanjska socijalna oznaka koju su određenim pojedincima ili skupinama pojedinaca nadijevale grupe izvan tog društvenog miljea. Zapravo, radilo se o sljedbenicima starih poganskih vjerovanja koja su u uskim krugovima nadživjela pojavu i širenje kršćanstva, stoga je crkva poprijeko gledala na takve prakse.

Na takva poganska vjerovanja nailazimo osobito kod keltskih naroda gdje je takva tradicija bila jaka, ali i kod germanskih i slavenskih naroda koji su sa sjevera donijeli svoje poganske običaje i vjerovanja.

Kroz povijest, a naročito kroz feudalni sistem koji je kao svog glavnog pokrovitelja imao crkvu, tisuće je žena progonjeno zbog navodnog vještičarenja, a ogromni dio ih je obješen ili spaljen na lomači.

Iz današnje perspektive možemo zaključiti kako je neznanje bilo glavni pokretač progonjenja, mučenja i ubijanja mnoštva nevinih žena.

Od 15. do 18. stoljeća pogubljeno je na tisuće ljudi, i to najviše žena, pod optužbom za vještičarenje. Progoni su vršeni širom Europe, i u katoličkim i u protestantskim zemljama, a najteži su bili u Španjolskoj, Engleskoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj i Njemačkoj.

U Americi je najpoznatiji slučaj bilo suđenje vješticama iz Salema u Massachusettsu, gdje je od 1692 do 1693 godine optužena 141 osoba, od kojih je dvadeset pogubljeno.

Čini se kako neki i danas pokušavaju progoniti razne vještice, ali to im sve teže i teže polazi za rukom, jer samo znanjem možemo protiv istinskog zla.