Jako dobro znam onaj ljetni osjećaj vrućine kada se znoj slijeva i lijepi po meni, kada umoran dođem s posla i uhvatim ruksak s ručnikom i bocom vode, uskočim u čamac i nađem se na moru, na vodi, da voda je svugdje oko mene.

Krenemo tako zajedno čamac i ja, nebo i more, idemo i stanemo, pogledam more i bez razmišljanja se bacim u njega, to je taj osjećaj koji opere i daleko odnese umor, težinu i vrućinu, osjećaj koji izvuče svu negativnu energiju nagomilanu preko dana, preko tjedna i donese snagu za dalje… moć vode.

Svakog puta kada se nađem u vodi zapitam se kakvu to moć ima voda kada tako blagotvorno i sveobuhvatno utječe na život, odgovor je uvijek isti, voda je život i život je voda.

Pogledam kako kapi vode padaju na površinu, zaronile su se u nju i stopile se s njom, isto je i s nama, stopimo se s vodom i osjetimo iskonsku povezanost, povezanost koja traje još od našeg nastanka, kao dijete koje se majci baca u naručje.

Voda je život i dok miruje i dok teče, dok pada i dok se penje, dok kapa i dok razorno pokazuje svoju moć.

Ne zagađujte vodu, nemojte ju zatvarati do ustajalosti, nemojte prljati vlastiti život, nemojte prljati majku.

Pogledajte lice djeteta, puno je vode, pogledajte lice starca, u njemu je malo vode i uskoro se vraća njoj u novi život.

Spomeni se čovječe da si voda i da ćeš se u vodu pretvoriti.