Kažu da je lav kralj životinja, neki na to kažu, jeste li ikada bili u cirkusu i vidjeli vuka kako pokorno izvršava naredbe, naravno da ne, kažu da su previše „svoji“ što god to značilo, potom kako je vuk tvrdoglav i plah, veoma inteligentni ali neposlušni čak i ako ih othrani čovjek.

Što nas sve fascinira kod vuka, da li je to spoznaja o njegovoj snazi, skupnim lovačkim strategijama koje su razvijene do tančina, ljepota izgleda zvijeri s kojom se čovjek od pamtivijeka identificira, sve nabrojeno ili nešto drugo, poput strahopoštovanja koje gajimo prema toj izuzetnoj zvijeri.

U davna vremena vukovi su bili mnogobrojni, naseljavali su velika prostranstva i živjeli dostojanstveno, njihove šape su kročile svukud osim po Australiji i Antarktiku, a onda je došao čovjek i nametnuo se kao lovac broj jedan, vuka je smatrao neprijateljem i konkurencijom u lovu.

Foto: Gunnar Ries Amphibol

Vukovi su se povukli i tako do dana današnjeg drže se dalje od čovjeka, svog jedinog prirodnog neprijatelja.

Vukovi koji još žive u divljim predjelima našeg planeta su veoma nalik jedan drugome ali se ipak razlikuju određenim tjelesnim prilagodbama području na kojem obitavaju, tako su npr. vukovi sa sjevera Europe, sjevera Rusije, Kanade, Aljaske znatno veći od drugih vukova, od vrha njuške pa do korijena repa znaju biti dugi i do 160 centimetara i k tomu još i rep dužine oko pola metra, u grebenu su „sjeverni“ vukovi visine oko 80 centimetara, a težina zna biti i fascinantnih 80 kilograma.

Za razliku od sjevernih rođaka, vukovi na našem području su manji, za cca 30%, a najmanji vukovi obitavaju na Bliskom istoku i Arapskom poluotoku, dužina tijela im je upola manja od vukova s dalekog sjevera, a težina tijela 20 do 25 kilograma, treba uzeti u obzir i činjenicu kako su ženke kod svih vukova za 2 do 12% manje od mužjaka i lakše za 20 do 25%.

Vukovi su veoma društvena bića, žive u čoporima i to u veoma složenim odnosima, čoporom dominira alfa mužjak i njegova ženka, nakon njih najviši po hijerarhijskom zvanju je beta vuk i njegova ženka, nešto kao zamjenici alfa vukova, a najniži status ima omega vuk, podložnost u vučjoj hijerarhiji je evolucijski korak koji je od vuka napravio životinju izvanredno pripremljenu za život u divljini.

Foto: wallpapercave.com

Kada mladi vukovi dosegnu spolnu zrelost, lagano se odvajaju od svojih roditelja i kreću u potragu za svojim područjem, mjestom na kojemu će osnovati vlastite čopore.

Zanimljiva je činjenica kako kod vukova ne dolazi do parenja između srodnika čak iako nema drugih seksualnih partnera, mužjak je taj koji odbija parenje.

Vuk je monogamna životinja i svoju družicu u pravilu osvaja u borbi s drugim mužjakom, vjernost traje cijeli njihov život, skotna ženka nosi oko 60 dana, a u leglu bude od 3 do 7 mladunaca, u iznimnim slučajevima i preko 10 mladunaca.

Sivi vuk koji obitava na našim područjima je veliki hodač i dnevno u potrazi za hranom pređe u prosjeku 30 do 40 kilometara.

Treba napomenuti kako će vuk prići ljudskim nastambama i krenuti u napad na domaće životinje samo i jedino u situacijama kada u prirodi nema dovoljno hrane za njih, mnogi će na to kazati pa nismo mi krivi za to, ali jedina istina je upravo suprotna, čovjek je kriv za nedostatak prirodne vučje hrane i zato svaki napad vukova na domaće životinje treba zabilježiti i prijaviti nadležnim institucijama koje o trošku države refundiraju nastalu štetu.

Dokle god imamo spoznaju kako kod nas ima vukova, možemo biti sigurni kako će i buduća pokoljenja djece živjeti u svijetu u kojemu se mogu diviti neukrotivoj, prelijepoj zvijeri, vuku, istoj onoj zvijeri koja nije kralj životinja ali svejedno ne pleše kako čovjek svira.

Možda će vas zanimati: Vukovi i ekosustav

Izdvojena fotografija: more-sky.com