Vožnja Jadranskom magistralom uvijek je uzbudljivo iskustvo za ljubitelje prirodnih ljepota. Divlja i surova priroda velebitskog kanala skriva bezbroj šarmantnih uvala. Napustivši Novi Vinodolski u smjeru prema Senju zaustavili smo se u području Žrnovice kako bismo posjetili jednu od njih. Pogled na otoke i Klenovicu s magistrale zaista je fantastičan, ali Mala Draga učinila nam se neodoljivo privlačnom. Privukla nas je svojom pitomom plažom usred surovog dinarskog krajolika.

Spuštajući se prema Maloj Dragi susreli smo poveću obitelj divokoza. Dok su se njihovi roditelji po našem dolasku odmah udaljili, mlade divokoze promatrale su nas sa sigurne udaljenosti. Iako znatiželjne, nisu nam dopustile da im se previše približimo, vodeći računa da zadrže rastojanje među nama dok su ih oprezni roditelji čekali na uzvisini promatrajući situaciju. Činilo se da je ovaj nenadani susret bio puno uzbudljiviji nama nego njima.

No, pravo iznenađenje dočekalo nas je kada smo se odlučili okupati u ovoj tihoj i mirnoj uvali. Voda je bila iznenađujuće ledena. Ubrzo smo shvatili da se radi o vruljama.

Vrulje ili vrila su potopljeni speleološki objekti karakteristični za krško područje formirani kao podvodni izvori kroz koje istječe svježa voda. Vrulje mogu biti stalne i povremene. Iz stalnih vrulja tipično izvire čista pitka voda, koja je zasićena kalcijevim karbonatom i lagano lužnata. U području dinarskog priobalja vrulje su česta pojava, pa se tako i s primorske strane Velebita javlja čitav niz vrulja. Neke od stalnih izvora koriste lokalni vodovodi. U Žrnovici ponornica utječe u more.

Zanimljivo iskustvo je plivanje u površinski ledenoj svježoj vodi koja se prostire iznad mnogo toplije morske vode. Možete zaroniti u toplo podmorje ispod sloja izrazito ledene površinske vode. Mlatarali smo bezuspješno rukama i nogama kako bismo miješanjem izjednačili temperaturu vode.

Stari podzidani putevi i kameni mostovi ukazuju da je čovjek od davnina prisutan na ovom području, još od ilirskog i rimskog doba. Prije pet stoljeća, točnije 1455. godine, spominju se mlinovi u Žrnovici pod Ledenicama.

U prošlosti su mnoge generacije ribara i mornara ovoga kraja svoj kruh i egzistenciju nalazili na moru. Dan-danas se na lokalitetu uvale Žrnovnica zbog čistoće mora vrši proizvodnja srebrnog lososa, te uzgoj dagnji i kamenica. Otočić Svetog Antona nalikuje na poluotok jer su ga mještani povezali s kopnom nasipavajući ogromne kamene grote. Pokazalo se da su time uspješno zaštitili plaže od snažnih udara bure.