Iz mnogih dimnjaka već izlazi dim, noći i jutra su svježi, prohladni, drva za ogrjev su uredno složena i čekaju svoj red. Vatri smo se divili i trebali je od početka ljudskog roda, a što znamo o njoj. Vatra (iz ilirskog ili iz tračkog koji je prvo značio “ognjište”, kao rumunjski. vatră ili albanski. vatër/votër; oganj), je prirodna pojava koja prati neke kemijske procese, oksidaciju organskih tvari, pri kojoj nastaje toplina i svjetlost odnosno gorenje. Vatra je vidljiva kemijska reakcija i to je ujedno brz, samoodrživ oblik oksidacije tijekom kojeg gorivo emitira gorući užareni plin u obliku pomičnog svjetlećeg plamena.

Vatra je jedna od stavki koja je čovjeku omogućila brži evolucijski razvoj, grijala ga je i branila od divljih životinja i omogućila termičku obradu hrane. U početku je čovjek vatru „krao“ od prirode, uzimajući zapaljene grane od šumskih požara koji su nastajali nakon olujnih nevremena praćenih munjama, prenoseći ju u svoja obitavališta gdje su ju ljubomorno čuvali i hranili drvećem.

Naravno da su naši preci morali putovati za boljim životnim uvjetima i na velike udaljenosti nije bilo moguće prenositi tu istu vatru koju je čovjek „ukrao“ od prirode.

Zahvaljujući svojim misaonim sposobnostima, čovjek je naučio vatru stvoriti tamo gdje se je nalazio najvjerojatnije trljanjem suharka o suharak ili stvaranjem iskre s pomoću kremenog kamena i kresiva prema suhoj travi ili mahovini, pušući lagano prema tek stvorenom plamičku, dajući vatri snagu.

Grije nas ta ista vatra već stotinama tisuća godina, sve dok ima drveća koje će izgarati.

Uz sve moguće izvore energije kod modernih ljudi, ipak se za grijanje s vatrom kaže kako je jedino potpuno prirodno, naime s dobro osmišljenim obnavljanjem šumskih površina drvo postaje održivi izvor toplinske energije koja svojim oslobađanjem prilikom izgaranja ne povećava emisiju CO2 u atmosferi s obzirom na to da je ista količina CO2 potrebna za ponovni rast jednake količine drvene biomase.

Dakle, s pravilnim gospodarenjem možemo imati toplinu koja je grijala naše pretke, a ipak u potpunosti sačuvati šume kao neizostavni dio prirode našeg planeta.