Bjeloglavi sup latinski naziv Gyps fulvus dugačak je do 1,06 metra, a raspon krila mjeri mu do 2,50 metra. Perje mu je vrlo jednolično, svijetle mutno smeđe boje, a glava po kojoj je i dobio naziv je bijele boje. Bjeloglavi sup ima veliko područje obitavanja, pa se tako može vidjeti u južnoj Europi, sjevernoj Africi pa sve do sjevero-zapadne Indije, Tibeta i Mongolije. U Europi staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive čak i na ravnicama. Kod nas su najčešći na otoku Cresu, pretpostavlja se da populacija na Kvarnerskim otocima broji 250 parova. Tamo se ujedno nalazi Eko centar Caput Insulae blizu mjesta Beli.

Glavni ciljevi eko centra Caput Insulae su zaštita bjeloglavih supova te zaštita kulturne baštine otoka Cresa. U centru se nalazi i oporavilište u kojem se ozlijeđeni ili otrovani bjeloglavi supovi oporavljaju ili liječe uz stručne educirane ljude. Ozljede najčešće nastaju kod mladih ptica koje se upuštaju na svoj prvi let koji nerijetko zna završiti padom na stijene ili u more, trovanja se najčešće događaju zbog postavljanja zatrovanih lešina kojima se mještani žele riješiti čagljeva, vukova i drugih predatora koji im napadaju stoku, a kao kolateralna žrtva tu je najčešće bjeloglavi sup koji u potrazi za lešinama prelijeće velika područja pa shodno tome često naiđu na zatrovane lešine.

Tako je 1999. godine otrovana i manja kolonija na Paklenici, preživjelih ptica nije bilo.

Foto: Thermos

Uz eko centar nalazi se sedam uređenih poučnih eko staza te stalna izložba namijenjena svima koje put dovede u ovaj kraj. U održavanju eko centra, hranilišta i oporavilišta sudjeluju brojni volonteri iz Hrvatske i mnogih drugih zemalja.

Zanimljivost koja ukazuje na veliki besmisao europskih uredbi o uklanjaju lešina dovela je do toga da su pojedine kolonije bjeloglavih supova u Europi počele napuštati svoja obitavališta, najviše iz Španjolske (najveće kolonije na Mediteranu žive na području Maroka, Alžira i Španjolske, preko 8100 parova) i vraćati se u krajeve iz kojih su isto tako otišli zbog nedostatka hrane. Tako da se u Njemačkoj gdje ih nije bilo jako dugo, sada može vidjeti preko 100 parova, a u Švicarskoj 27 parova, naravno da se vlasti tih zemalja previše ne obaziru na administracijske uredbe iz Brisela, jer znaju da se radi o zaštićenoj ptici.

Bjeloglavi sup Oštro

Poznata je još jedna zanimljivost o bjeloglavom supu imenom Oštro s otoka Cresa koji je tijekom petogodišnjeg “lutanja” nebeskim prostranstvima prevalio preko 18 tisuća kilometara i stigao sve do švedskoga grada Tuve, iznad 57 paralele. Do sada nije zabilježen niti jedan primjerak njegove vrste tako daleko na sjeveru planeta što je u konačnici rezultiralo njegovom iscrpljenošću. Nakon boravka u oporavilištu za ptice u Göteborgu, bjeloglavi sup Oštro je vraćen zrakoplovom u Zagreb, a nastavio je s oporavkom na Cresu u Belom te je nakon potpunog oporavka pušten natrag u prirodu.

Izdvojena fotografija bjeloglavog supa: Pierre Dalous