Češljugar (carduelis carduelis) ptica koju u našim krajevima još nazivaju gardelin, grdelin, karnjolac, ciganče i štiglić je ptica veoma ugodna pjeva, zbog čega se i danas drži kao kavezna ptica, istina ljepše ga je vidjeti i čuti u prirodi negoli u kavezu.
Po svome perju češljugar je zasigurno naša najživlje obojena zebovka koju se može jako često vidjeti zapravo nije rijetka ptica, naprotiv zbog naseljavanja u gradskim parkovima i prigradskim naseljima postala je prava česta gradska ptica.
Češljugar jako voli krajeve bogate korovom gdje nalazi svoju omiljenu hranu, čičak i češljinu po kojoj je i dobio ime, zanimljivo kako je ptica koja oduševljava svojim pjevom i izgledom naposljetku ime dobila po najmilijoj joj hrani, češljina.
Mužjake češljugara se ponekada uparuje sa ženkama kanarinca kako bi se napravio muški potomak s još ljepšim glasom. Muški mladunci često naslijede najbolje dijelove pjesme obaju roditelja. Ptice dobivene križanjem nazivaju su bastardi, melezi i križanci.
U prirodi je češljugar zaštićena vrsta, ali se udomaćeni i uzgojeni češljugari mogu kupiti na ornitološkim izložbama ili direktno kod uzgajivača, češljugar kao kućni ljubimac se je pokazao kao ptica koja se jako dobro privikne na život s ljudima, te ako se s njim pravilno radi postaje u potpunosti pitom, a pri tome možete čuti jedan od najljepših pjevova ptica na našem planetu.
Izdvojena slika češljugara: Pierre Dalous