Češljugar (carduelis carduelis) ptica koju u našim krajevima još nazivaju gardelin, grdelin, karnjolac, ciganče i štiglić je ptica veoma ugodna pjeva, zbog čega se i danas drži kao kavezna ptica, istina ljepše ga je vidjeti i čuti u prirodi negoli u kavezu.

Po svome perju češljugar je zasigurno naša najživlje obojena zebovka koju se može jako često vidjeti zapravo nije rijetka ptica, naprotiv zbog naseljavanja u gradskim parkovima i prigradskim naseljima postala je prava česta gradska ptica.

Češljugar jako voli krajeve bogate korovom gdje nalazi svoju omiljenu hranu, čičak i češljinu po kojoj je i dobio ime, zanimljivo kako je ptica koja oduševljava svojim pjevom i izgledom naposljetku ime dobila po najmilijoj joj hrani, češljina.

Oko svibnja mužjak počinje sa svojom udvaračkom pjesmom i svojim prelijepim pjevom ženku potiče na parenje. U to doba češljugare obično možemo vidjeti u parovima kako dolijeću u vrtove i hrane se korovom koji je nikao između povrtnih kultura.

Mužjake češljugara se ponekada uparuje sa ženkama kanarinca kako bi se napravio muški potomak s još ljepšim glasom. Muški mladunci često naslijede najbolje dijelove pjesme obaju roditelja. Ptice dobivene križanjem nazivaju su bastardi, melezi i križanci.

U prirodi je češljugar zaštićena vrsta, ali se udomaćeni i uzgojeni češljugari mogu kupiti na ornitološkim izložbama ili direktno kod uzgajivača, češljugar kao kućni ljubimac se je pokazao kao ptica koja se jako dobro privikne na život s ljudima, te ako se s njim pravilno radi postaje u potpunosti pitom, a pri tome možete čuti jedan od najljepših pjevova ptica na našem planetu.

Izdvojena slika češljugara: Pierre Dalous