Kako i koliko se spava u svijetu? Činjenice o tome koliko spavaju određene vrste životinja su svakako iznenađujuće, mnoštvo je primjera koji odudaraju od načina na koji čovjek spava.

Morske vidre na primjer drže spojene prednje udove iz razloga kako ne bi slučajno zaplivale u snu, dok beba dupina uopće ne spava prvih par mjeseci svog života. Što se spavanja tiče, životinjsko carstvo se odlikuje mnoštvom načina i dužinom spavanja.

Mi ljudi u pravilu trebamo prosječnih osam sati sna da bi se naše tijelo i mozak odmorili i nakon tog odmora pravilno i uravnoteženo funkcionirali, nekim bićima treba duži period, a nekima kraći, šišmiši u prosjeku spavaju oko 20 sati, dok je žirafama dovoljno svega dva sata sna. Ima i drugačijih primjera, neke životinje poput kitova i tuljana parcijalno odmaraju svoj mozak, znači dio mozga spava, a dio mozga radi i prati zbivanja oko sebe da bi se spavajući dio mozga mogao odmoriti bez straha od nepredviđenih događaja.

Neke vrste ptica selica mogu “namjestiti” koliko im je sna potrebno, ovisno o godišnjem dobu, odnosno da li se radi o periodu migracija ili o periodu kada skupljaju hranu za svoje ptiće, s druge strane divlje zvijeri u pravilu imaju privilegiju duljeg spavanja od svog plijena koji mora biti oprezan baš iz razloga promatranja zvijeri koje im dok spavaju, mogu doći glave.

Zašto su razlike u spavanju među sisavcima u koje pripadamo i mi ljudi tako velike kada se tiču načina i dužine spavanja? Razloga je mnogo i svakoj životinjskoj vrsti svojstven prvenstveno iz evolucijskih razloga, svaka vrsta životinja je odmor prilagođavala potrebama koje im nameće opstanak i produžetak vrste.

Puno je primjera načina spavanja kod životinja, neke divlje životinje koje u određenim okolnostima završe pod brigom čovjeka ili u zatočeništvu, znaju promijeniti način i dužinu trajanja sna jer im evolucijski tijek više nije toliko bitan, hrane imaju dovoljno pa se ne moraju voditi nagonima koji ih tjeraju u potragu za hranom, mladunčad im je na sigurnom i nema prirodnih neprijatelja, tako da će zahvaljujući takvom prekinutom evolucijskom tijeku, spavati ili duže ili manje, ovisno od vrste, a neke životinje će u potpunosti zadržati cjelokupni slijed svog genetskog nasljeđa i spavat će identično kao i u prirodi.

Načini i dužina spavanja kod različitih vrsta je uvijek evolucijske prirode, što pokazuje da je nekim vrstama san potreban i bitan zbog kognitivnih funkcija koliko i zbog fizičkih, kod nekih vrsta san je u većoj mjeri odmor za tijelo negoli za mozak, kako god, san je potreban svim vrstama životinja na ovom našem planetu, a koji su pokretački mehanizmi kod određenih vrsta, vjerojatno će ta činjenica još neko vrijeme biti tajanstveni misterij prirode.