Kineski zid međunardno prepoznatljiv kao The Great Wall of China proteže se od Dandonga na istoku do Lop jezera na zapadu, uz luku koja otprilike omeđuje južni rub unutarnje Mongolije. Službeno zabilježena ukupna dužina zida iznosi  fascinantnih 21 196  kilometara. Danas se Kineski zid općenito prepoznaje kao jedno od najimpresivnijih arhitektonskih ostvarenja u povijesti čovječanstva. Zid je star više od 2300 godina, njegova prosječna širina iznosi oko 7 metara dok visina zida iznosi oko 14 metara. Kineski zid nije kontinuirana linija, postoje bočni zidovi, kružni zidovi, paralelni zidovi i dijelovi bez zida u područjima visokih planina i rijeka koje čine barijeru. Kineski zid sadrži oko 25 000 promatračkih kula i oko 15 000 signalnih tornjeva. Danas se procjenjuje da je gotovo 1/3 zida nepovratno nestala kroz dugi vremenski period.

Kineski zid predstavlja niz utvrda od kamena, cigle, tamponirane zemlje, drva i drugih materijala, uglavnom izgrađenih duž istočne i zapadne linije preko povijesnih sjevernih granica Kine kako bi zaštitile kineske države i carstva od napada i invazija raznih nomadskih skupina. Osim obrane, druga svrha Kineskog zida uključivala je granične kontrole i nametanje carina na Putu svile. Nekoliko se zidova sagradilo još u 7. stoljeću prije naše ere. Za izgradnju zida uglavnom se koristio kamen, a  vezivni  materijal izrađivao se od vapna i ljepljive riže. 

Poznat je sustav utvrda izgrađenih u razdoblju od 220-206. godine prije naše ere prvog cara Kine Qin Shi Huang, no malo je tragova ostalo toga zida. Kineski zid je obnovljen, održavan i unaprijeđen zbog raznih dinastija koje su se kroz povijest izmjenjivale dok je većina danas postojećeg zida iz vremena dinastije Ming (1368-1644). 

Za razliku od ranijih utvrda, konstrukcija Minga bila je jača i detaljnije razrađena zbog upotrebe cigle i kamena umjesto sušene zemlje. Procjenjuje se da je na zidu do 25.000 stražarskih kula. Prije upotrebe opeke, Kineski zid uglavnom je bio izgrađen od  zemlje, kamena i drveta. Tijekom Minga počela se koristiti cigla koja je ugrađena u mnoge dijelove zida. Također su se počeli koristiti materijali poput pločica, vapna i kamena što je olakšavalo i ubrzavalo gradnju zida. Radna snaga Kineskog zida uključivala je vojnike, seljake, osuđenike i ratne zarobljenike.

Kineski zid iz vremena dinastije Ming prelazi 9 pokrajina i općina: Liaoning, Hebei, Tianjin, Peking, Inner Mongolia, Shanxi, Shaanxi, Ningxia, Gansu. Mingov zid je danas najočuvaniji dio, a njegova duljina iznosi 8851 kilometara. 

Turistički najposjećeniji dio Kineskog zida, a ujedno i najodržavaniji poznat je pod nazivom Badaling. Njega tijekom ljetnih mjeseci posjećuje najveći broj turista, pa je zabilježeno  70 000 dnevnih posjeta.  

U prosincu 1987. godine Kineski zid je stavljen na svjetsku baštinu UNESCO-a.