Ide nas puno, obitelji koliko je prstiju na rukama, naši kanui su spremni, imamo vode i hrane za mjesec dana, a ostatak ćemo skupljati putem. Sigurno postoji zemlja za naš narod, zemlja bez ljutnje bogova podzemlja koji bljuju vatru, kamenje i pepeo, zemlja u kojoj bogovi nisu smračili nebo s pepelom, mi smo Maori lovci i ratnici, more je naš dom koliko i kopno…
Tako su prije više od tisuću godina svojim prekooceanskim kanuima Maori krenuli iz svoje pradomovine, putovali mjesecima, lovili ribu, skupljali kišnicu, u raznim pogibeljnim situacijama gubili članove obitelji na teškom i neizvjesnom putu da bi napokon došli do obala Aotearoa ili kako mi danas nazivamo tu zemlju, Novi Zeland.
U svojim prekooceanskim kanuima (waka hourua) Maori su prije kojih 1000 godina iz Hawaiki pradomovine stigli u novu domovinu Aotearoa. Ovaj narod svakako je posjedovao sofisticirana znanja o zvijezdama i morskim strujama pomoću kojih je prvi na Novi Zeland stigao baš maorski putnik.

Zanimljivo je kako je maorska mladež uživala u predbračnoj seksualnoj slobodi koja je bila poticana od maorske zajednice te su u brak ulazili s bogatim seksualnim iskustvom. Ženidba se vršila unutar istog plemena ili bliskog podplemena, brak je u pravilu bio monogaman, ali poglavice su uzimale po nekoliko žena.
Rastave su bile uobičajene, stanište obitelji je bilo fleksibilno, ovisno o socijalnim i egzistencijalnim potrebama. Prekomjernu populaciju kontrolirali su abortusom, infanticidom i seksualnim apstinencijama. Whaunau, koji je često proširena obitelj, temeljna je jedinica Maori društva. Sastoji se od kaumatua (glave obitelji), njegove žene ili žena, njihove neoženjene djece i njihovih oženjenih sinova s njihovom djecom.
Naravno da je cijeli tradicionalni načina života maorskog društva počeo zamirati s dolaskom Europljana.
Maori danas štuju i njeguju svoju tradiciju ali su u najvećem dijelu u potpunosti prihvatili novonastalu civilizaciju bijelih doseljenika.
U nastavku lolacija Aotearoa ili Novog Zelanda na interaktivnoj karti: