Tijekom 19. stoljeća u području Himalaja Europljani su se prvi put susreli s visinskim nosačima tereta koji su im se predstavili kao Šerpe (Sherpe). Naziv Šerpe od tada se komercijalno koristi za sve ljude koji pomažu i sudjeluju u himalajskim ekspedicijama. Zapadnjaci ga često pišu malim početnim slovom podrazumijevajući pod tim nazivom zanimanje, no s obzirom da se radi o narodu mi ćemo ga pisati velikim početnim slovom.

Priča o Šerpama je kompleksna i vrlo zanimljiva. Narodi s tibetanskog platoa, uključujući i Šerpe oko 11 000 godina žive na velikim visinama i kroz taj dugi vremenski period njihov organizam je vrlo dobro prilagođen nedostatku kisika. Za razliku od aklimatiziranih alpinista, puno su izdržljiviji i otporniji na surovu klimu, rijedak zrak i visinske bolesti.

Priča o crvenim krvnim zrncima tu ne drži vodu jer u usporedbi s bijelcima Šerpe ih ustvari imaju prosječno manje. Šerpe iz nizinskih dijelova gotovo su anemični prema našim kriterijima iako ne pokazuju simptome anemije. Kisik je Šerpama potreban kao i nama, ali se on u njihovoj krvi manje razgrađuje. Zbunjeni znanstvenici zaključili su da tome doprinosi brža cirkulacija zbog širih krvnih žila, zbog rjeđe krvi ne stvaraju se ugrušci, njihova krvna zrnca bolje upijaju kisik, a njihov način disanja osigurava efikasniju cirkulaciju pluća i bolju apsorbanciju kisika. Mistična genetska prednost.

Himalajske ekspedicije među pedesetak različitih naroda koji naseljavaju Nepal najradije angažiraju Šerpe kada odlaze u osvajanje najviših vrhova. Šerpe su toliko traženi da su danas najugledniji i najbogatiji stanovnici Nepala. Možemo slobodno reći da je Tenzing Norgay pionir današnje reputacije Šerpa u svijetu iako gotovo ništa ne znamo o njima.

Najstariji klanovi Šerpa potječu iz regije Kham s Tibeta. Mongoli su ih u 13. stoljeću svojim osvajačkim prodorima primorali na bijeg u unutrašnjost Tibeta. Tri stoljeća kasnije ponovno ih protjeruju muslimanski osvajači sa zapada. Bježeći pješice prelaze Himalaju i naseljavaju područje Khumbu južno od Mount Everesta, a sebe počinju nazivati Sharpa (narod sa istoka). Kasnije valove novih doseljenika područja Khumbu uzrokovale su glad, bolest i povremeni ratovi. Nove pridošlice su se uklopile u već postojeća naselja ili su gradili nova, stvarajući svoje klanove. Međusobno izolirana sela rasuta između strmih planinskih prijevoja uzrokovala su da se na relativno malom geografskom području razviju i očuvaju međusobno potpuno različite kulture.

Davno prije nego se popeo na Everest s Edmundom Hillary, Tenzing Norgay zvao se Namgyal Wangdi. Rinponche samostana Ronbuk zaključivši da je dijete reinkarnacija bogatog i pobožnog čovjeka preimenovao ga je u Tenzing Norgay (bogati sljedbenik vjere).

Fotografija Edmund Hillary i Tenzing Norgay iz 1953. godine – Jamling Tenzing Norgay

U posljednjem popisu stanovništva Šerpe smatraju samoproglašenim narodom. U starom darjeerlinškom popisu stanovništva iz 1901. godine Šerpe se prikazuju kao jedan od četiri tipa Bhotea ili Tibetanaca. Bhote (bou-tej) potječe od sanskrtskog naziva za Tibet. Šerpe neke običaje Bhotea smatraju primitivnim (otimanje mladenke, prinošenje žrtvi i obrednog klanja). Bhote su društveno niže rangirani od Šerpa, a te statusne razlike očituju se i u angažmanu nizinskih i visinskih nosača. Pojedine ekspedicije žele uposliti samo Šerpe, pa su Bhote u nezavidnom položaju u nadmetanju za poslove visinskih radnika.

Usprkos tome, Bhote i Šerpe poštuju miran suživot, druže se i štuju iste bogove. Tenzing Norgay je čovjek koji je proslavio Šerpe kada uopće nije pripadao tom narodu.

Tenzing Norgay rođen je kao jedanaesto dijete u pastirskom naselju hodočasničkog središta tibetantske regije Kharta. Odrastao je na pašnjacima Ghang La gdje je sa sedam godina doživio prvi susret s legendarnim britanskim alpinistom George Mallory koji je u proljeće 1921. godine postavio svoj logor u regiji Kharta istražujući sjevernu stranu Everesta. Taj susret duboko se dojmio dječaka, a čizme sa čavlima zauvijek su mu se urezale u sjećanje.

1930-tih godina Tenzing se s roditeljima zatekao u središtu zemlje Šerpa Khumbuu. Thenzing je radio kao najamni radnik za imućniju obitelj često izložen etničkoj diskriminaciji. Zaljubivši se u Šerpani Dawa Phuti, nagovorio ju je na bijeg jer ga njena obitelj nije prihvaćala. Novi život započeli su na indijskoj željezničkoj postaji Darjeeling. U to doba Nepal je bio izolirano kraljevstvo, a Darjeeling se pretvarao u regrutacijski centar Mount Everesta. Ekspedicija koja se spremala u osvajanje Everesta bila je u potrazi za nosačima, no Tenzinga su odbili jer je bio Bhote. Ista priča se ponavljala sljedeće dvije godine i Tenzing je mislio da nikada neće dobiti posao nosača. Muzao je krave, žbukao, brao poznati darjeenski čaj između svih uzaludnih pokušaja da se uposli kao nosač. No, njegova istrajna upornost napokon ga je dovela pred pravu priliku, kada je Eric Shipton odlučio angažirati više ljudi nego što je u datom trenu bilo raspoloživih Šerpa. U mnoštvu kandidata isticao se osmijeh Tenzinga Norgaya koji je nosio do kraja svoje prve ekspedicije na kojoj ga je Eric uposlio. U razmiricama i obračunima između Šerpi i Tibetanaca tijekom ekspedicije Tenzing se držao po strani izbjegavajući nevolje i družeći se podjednako sa svima bez obzira na nacionalnu pripadnost. Nakon povratka s ekspedicije s novim parom čizama, naočalama za snijeg i Ericovom preporukom njegov život krenuo je novim smjerom. Izgubivši ženu i sina Tenzing je nalazio utjehu u penjanju gradeći dobru reputaciju koja mu je otvarala nove poslove.

1953. godine Tenzing je dobio ponudu britanske ekspedicije za sirdara (šef svih radnika na planini). To je bila njegova sedma ekspedicija na kojoj je upoznao pčelara s Novog Zelanda Edmunda Hillarya. Ubrzo su postali vrlo dobri prijatelji i ravnopravni partneri kada je tijekom uspona na Everest Tenzing spasio Edmundu život nad bezdanom ledenjačke pukotine. Ovo spašavanje zapečatilo je njihovo prijateljstvo koje ih je dovelo naposljetku na sam vrh Mont Everesta. Zajedničkim snagama i međusobnim pomaganjem uspješno su prešli poznatu Hillaryjevu stepenicu koju Šerpe nazivaju Tenzingova leđa.

U 11.30 sati, 29. svibnja, 1953. godine njih dvojica stali su na vrh Mount Everesta postavši prvi alpinisti u osvajanju ovog dan danas mega popularnog vrha Himalaje. Osjećaj zajedništva koji ih je povezao na ovom opasnom putovanju na dotad neosvojivi vrh svijeta zauvijek je ostao ideal planinarske, alpinističke i himalajske etike.

Postali su slavni istog trena. Po silasku s Himalaje u Katmanduu su ih okružili obožavatelji, a Tenzing je postao nova legenda svoga naroda koji je o njemu raspredao priče da ima tri plućna krila. Sve medijske bizarne igre i manipulacije “tko je prvi nogom stao na vrh” nisu uspjele pomutiti njihovo postojano prijateljstvo. Obojica su ostali vjerni priči za javnost da su istovremeno zakoračili na vrh Everesta, kao da je to važno.

Sada kada je Tenzing uživao svjetsku slavu između Bhota i Šerpa nastale su dodatne razmirice o tome koji će od ova dva naroda svojatati Tenzinga Norgaya.

Tenzing je imao dobre razloge zašto se tih godina predstavio kao Šerpa. Invazija Kine na njegovu domovinu Tibet dovela je do opsade njegovih duhovnih vođa, a Dalaj Lamu prisilila na izgnanstvo. Da se izjasnio kao Tibetanac – Bhota vjerojatno je da bi Kinezi svojatali njegov uspon na Everest što bi uzrokovalo još veću nacionalnu netrpeljivost.

Tenzing Norgay se potpuno asimilirao među Šerpama postavši tako najpoznatiji i najugledniji Šerpa na svijetu. No, u svom srcu bio je i ostao oboje, i Bhota i Šerpa. Nakon osvajanja Everesta osnovao je Himalajski alpinistički institut u Darjeelingu, gdje se podučavaju svi domaći alpinisti bez obzira na njihovu narodnost. Od 1954. godine njegovu školu završilo je preko 100 000 polaznika.

Tenzing Norgay preminuo je 9. svibnja, 1986. godine u 71. godini života.